Edukacijska tehnologija i nove pedagoške metode ne mijenjaju samo način poučavanja, nego i fizički okoliš u kojem poučavamo.

Uloga koju fizički prostori igraju u našem učenju je samo početak onoga što tek moramo istražiti i razumjeti.

Neki znanstvenici tvrde da postoji vrlo malo znanstvenih studija o ulozi koju fizički okoliš ima u procesu učenja, ali sve više edukacijskih teoretičara i psihologa počinje nuditi perspektive iz kojih dizajneri mogu koncipirati stvaranje okoliša za optimalno učenje. Jedno je jasno iz istraživanja fizičkih prostora koji čine okoliše za učenje – današnje učionice rijetko olakšavaju učenje.

Istraživanje Herman Miller Company (2011.) na prilagodljivim prostorima i njihovom utjecaju na učenje otkrilo je četiri ključne komponente koje utječu na učenje učenika: osnovna ljudska potreba, poučavanje, učenje i angažiranost. Herman Miller smatra da postoji „pedagoška vrijednost udobne stolice“ te da „prepoznati utjecaj koji ima fizička udobnost znači podržati pedagogiju, a dizajniranje fleksibilnih, udobnih prostora za učenje pojačava iskustvo i školskom osoblju i učenicima.“

Kada je namještaj u učionici lako premjestiti da bi se učenicima omogućila udobnost i praktičnost, njihovo iskustvo učenja je bolje, i to u sljedećim domenama: povećana udobnost sjedenja, bolje razumijevanje učitelja i bolji pregled materijala. Osim što su učenici bolje učili u redizajniranim i prilagodljivim učionicama, edukatori su također izvijestili o pozitivnim koristima takvog okruženja, poput boljeg osvjetljenja i pristupa internetu te boljih uvjeta za slušanje učenike.

Sažetak istraživanja također ističe činjenicu da, s obzirom na poučavanje, „nova otkrića o tome kako ljudi uče, napredak u tehnologiji te naglašena svijest o učeničkim očekivanjima“ potiču najviše pedagoških promjena, te da bi nastavnici mogli iskoristiti te prednosti. Prostori poučavanja moraju moći iskoristiti nove tehnologije i ponuditi učionice koje su „dovoljno fleksibilne da se prilagode različitim stilovima poučavanja“. Prilagodljivi prostori za učenje također olakšavaju učenje, posebno zato što se „smisao znanja pomaknuo sa sposobnosti da se informacije zapamte i ponove na sposobnost pronalaska znanja, iskorištavanja znanja i kontekstualizacije znanja“.

Marc PRESNSKY opisuje da studenti više ne preferiraju velike predavaonice, nego se udobnije osjećaju u prostorima za učenje koji im „dopuštaju da se međusobno upoznaju, uključe u dijalog, rade samostalno ili u grupama na projektima, pružaju jedni drugima povratne informacije i traže okoliš za suradnju koji kultivira razumijevanje i učenje“ (Herman Miller Company, 2011., p. 5-6). Ovaj citat savršeno ilustrira zašto učionice više ne bi trebale biti statične, nego prilagodljive bilo kojoj aktivnosti ili pedagoškoj metodi koju učitelj odabere.

Prilagodljivi prostori za učenje olakšavaju učenicima da se angažiraju jer omogućuju brzu i laku konfiguraciju učionice da bi se olakšale različite vrste aktivnosti.

Učenici koji su sudjelovali u satovima u prilagodljivim prostorima kažu da su bili angažiraniji na satu te da im je bilo lakše komunicirati s kolegama i učiteljem, dok su učitelji opisivali kako je lakše integrirati metode poučavanja i jednostavnije koristiti tehnologiju tijekom poučavanja u takvim prostima za učenje.

Učionice osmišljene u prilagodljivim prostorima pomiču fokus s hladnoće školskog prostora i stvaraju ambijent omiljene dnevne sobe, pružajući emocionalno siguran, udoban i vizualno stimulativan okoliš. Kada je učenicima udobno i kada sjede u prostoriji u kojoj osjećaju da su njihove potrebe zadovoljene, spremniji su i sposobniji za učenje. Nadamo se da će se usporedo s tim kako se naše ideje o poučavanju mijenjaju i razvijaju mijenjati i razvijati način na koji postavljamo i ukrašavamo učionice.

• Dijagram ilustrira iskustvo učenika i školskog osoblja u fizičkim prostorima učenja.

I fotografije prikazuju neke od prostora za učenje koje opisuje istraživanje navedeno u članku.

[ IZ STRANIH IZVORA | education-2025.wikispaces.com ]