Od tada, tijekom puna četiri stoljeća u školskim su klupama našeg kraja stasale brojne generacije malih i velikih đaka vođene svojim učiteljima i učiteljicama. Tu dugu i bogatu povijest školstva u našem kraju obilježili su danas sami sudionici jednog dijela toga vremena – velikogorički umirovljenici.
– Kao dionici te povijesti želimo pridonijeti velikoj obljetnici jednog vrlo burnog života školstva Turopolja, od Save do Kupe, cijelog velikogoričkog područja. Dio te povijesti stvarali su naši umirovljeni učitelji i htjeli su da to na neki način približimo društvu i zajednici, a mislim da bi naša zajednica taj element u životu velikogoričkog kraja u ovoj godini trebala posebno istaknuti – rekao nam je Stjepan Šipušić, predsjednik Kluba umirovljenih školnika Velika Gorica.
Članovi KUŠ-a okupili su se najprije na svetoj misi zadušnici za sve generacije velikogoričkih učitelja te istaknute pojedince zaslužne za razvoj školstva u turopoljskom kraju. Misa je održana u župnoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Novom Čiču, nakon čega je obilježavanje nastavljeno prigodnim programom u Osnovnoj školi Novo Čiče.
Umirovljene je učitelje i profesore pozdravila ravnateljica Sanja Povoljnjak, predstavivši školu kao jednu od najsuvremenijih obrazovnih zgrada u Hrvatskoj, koja je odabrana kao početna točka obilježavanja velike obljetnice. Kratku priredbu izveli su učenici 1. do 4. razreda te razdragali okupljene.
Upravo su čičku školu umirovljenici s radošću posjetili uspoređujući današnje suvremene obrazovne alate s onima iz davnih vremena s kojima su nekad poučavali, poput krede i tronožne ploče.
– Mi smo danas u jednoj od najsuvremenijih školskih zgrada, ne samo na velikogoričkom području, nego i u cijeloj Hrvatskoj. To nam je velika radost. Zato smo htjeli za tu prigodu biti upravo u toj školi s tom djecom, tim našim kolegicama i kolegama. Ugodno nam je i hvala im što su nam omogućili da budemo i mi danas dionici suvremene škole. Iako smo mi stvarali onu gdje su još bile kreda i ploča, za razliku od današnje pametne ploče – kazao je Šipušić.
O povijesti školstva u Velikoj Gorici u kratkom je izlaganju govorila gospođa Ružica Cigetić, profesorica u mirovini, podsjetivši na četiri stoljeća dugu i bogatu prošlost te razvoj školstva u Turopolju od samih početaka.
Od tada do danas puno se toga promijenilo. Sagrađene su nove škole koje polaze novi đaci, modernim tehnologijama unaprijeđena je nastava, a obrazovni sustav i u našem se kraju razvija i napreduje. Iako je napredak pohvalan, umirovljenici su izrazili određenu zabrinutost za školstvo u budućnosti u kojoj bi vrtoglavi napredak suvremenih tehnologija iz obrazovnog sustava mogao istjerati najvažniju komponentu – osobu učitelja, zamjenjujući je njegovom kompjutorskom “inačicom”.
– Mislimo da školstvo, u ovoj modernizaciji i digitalizaciji, ne bi smjelo dopustiti da ikad iz učionice iziđe učitelj, čovjek, i da se djeca prepuste samo stroju. Neka učitelj bude onaj dio koji samo rukovodi, ali da bude čovjek prisutan, da bude prisutna ljudska riječ. Pogotovo za malu djecu, koja proživljavaju svoje životne početke, da uz njih bude topla ljudska riječ. To je nešto što bi danas moralo biti prioritet – objasnio nam je gospodin Šipušić.
Učiteljska figura je nezamjenjiva, smatraju iz Kluba umirovljenih školnika, i to zbog činjenice da, osim znanja, jedino čovjek može drugom čovjeku pružiti socijalnu, emotivnu, psihološku komponentu života prijeko potrebnu upravo današnjem suvremenom čovjeku kojem sa svih strana prijeti otuđenost. Stoga dionike naše bogate školske povijesti zaista vrijedi poslušati. [ IZ DRUGIH MEDIJA | vgdanas.hr ]