… poput prava na zdrav rani predškolski razvoj, pravo na razgovor i igru.

Stručnjaci smatraju da su u predškolskom dobu, u vrijeme intenzivnog razvoja mozga i neurološkog sazrijevanja, odgoj i učenje vrlo važni za cjelokupan budući razvoj djeteta.

Utrka u odgoju i razvoju napola je gotova prije nego što dijete krene u školu, ističe Dženeta CAMOVIĆ, stručnjakinja za pedagogiju i predškolski odgoj djece.

Ona smatra da način na koji se roditelji bave svojom djecem i kako podržavaju i potiču njihova zanimanja, te način na koji se prilike za učenje mogu naći u svakodnevnom okruženju djeteta itekako utječu na daljnji dječji razvoj i učenje.

„Mozak dvogodišnjaka-trogodišnjaka dvostruko je aktivniji od mozga odrasle osobe. Usporedimo to s gradnjom kuće. Kad počinjemo praviti kuću, najprije postavljamo temelje, određujemo raspored prostorija, uvodimo instalacije. Analogno tom procesu, kad je u pitanju razvoj mozga, u ranom razdoblju, do šeste godine oblikuju se temelji moždane arhitekture“, kaže pedagoginja i majka dvoje djece.

Najkonkretnije što roditelj može učiniti u toj dobi za svoje dijete jest da u njemu razvije ljubav prema učenju. Djeca se u predškolskom razdoblju trebaju „zaljubiti“ u učenje jer ih to očekuje u budućnosti. Učenje ne treba biti muka, nego razonoda i zabava, smatraju pedagozi i psiholozi.

„Jako je važno da roditelji djeci puno čitaju, odgovaraju na njihova pitanja, igraju se s njima i stvore prilike da se djeca igraju s drugom djecom“, kaže Dženeta Camović, posebno ističući verbalnu komunikaciju u vrijeme kad se djeci nameću razni mediji koji ometaju zdrav razvoj.

„Danas je moguće i ne razgovarati s djetetom, zato što je jako puno medija kojima su djeca okružena. Televizoru pred kojim djeca provode puno vremena zamjera se što su pred njim pasivna. Samo kad pogledate njihove snene, zamišljene oči, taj zakočeni pogled… Kad su djeca mirna, mozak se ne razvija“, objašnjava Dženeta Camović.

Djeci su potrebni veliki tereni i igrališta da bi mogla razvijati kontrolu svoga tijela i motoričke sposobnosti jer to stimulira mozak, od ravnoteže, koordinacije, preciznosti i snage do izdržljivosti.

„Na igralištima, kojih je danas jako malo ili su devastirana, nedostaju tobogani i ljuljačke, a tu bi djeca mogla dobiti kinestetičku stimulaciju“, kaže Dženeta Camović i dodaje da je, osim toga, djeci potrebna igra nestruktuiranim materijalima.

„To su igre koje potiču senzomotorički razvoj ruke koji je povezan s razvojem mozga. Stimulacija prstića zapravo je stimulacija govornih centara u mozgu, objašnjava pedagoginja, dodajući da je to moguće postići rastresitim materijalima – pijeskom, zemljom, žitaricama, brašnom, palentom ili nečim drugim dostupnim u kući.“

Također je važna igra klasičnim, jednostavnim igračkama.

„To su igre drvenim kockicama, klasičnim starim najjednostavnijim igračkama. One su najbolje. Igra lego kockicama, slagalicama, jer djeca imaju prostora za kreativnost“, dodaje Dženeta Camović i uspoređuje situaciju u kojoj dijete drži drvene kockice ili joystick u ruci.

„Kada drži ‘joystick’ ili mobitel u ruci, aktivni su samo neki prstići. Važno je da budu aktivni svi jer to stimulira mozak. Kad su im glava i tijelo mirni, djeci se i mozak sporije razvija. Što češće treba djecu dovoditi u situacije da budu aktivna, da istražuju pokret na raznorazne načine, da budu aktivni sudionici, a ne pasivni promatrači kao ispred televizora.“

Zaključuje da bi djeca trebala izići iz zatvorenih prostora i svakodnevno provoditi barem sat vremena u igri vani te vrijeme provedeno pred televizorom ili kompjutorom u ranom razvoju svesti na najmanju moguću mjeru.

Usto, smatra da je važno osluškivati njihove osjećaje i puno razgovarati.

„Kakav odnos imaju s djecom, roditelji mogu čitati iz njihovih pogleda. Mogu li iščitati strah, anksioznost ili sreću, to govori o odnosu koji roditelji kreiraju s djecom. Što više kvalitetno provoditi vrijeme s djecom, što više verbalne komunikacije, što više pozitivne klime, pozitivnih emocija – najbolje je što možemo pružiti njihovom ranom rastu i razvoju. Ljubav i jezik dvije su najjednostavnije stvari koje su potrebne“, zaključila je DženetaCamović.

……………..

*Međunarodni dan za zaštitu djece, koji se u mnogim zemljama obilježava kao Dan djeteta, obilježava se 1. lipnja od 1950. godine odlukom kongresa Međunarodne demokratske federacije žena održanog u Moskvi.

Iako su Ujedinjeni narodi za Međunarodni dan djeteta 1954. godine odredili 20. studenoga, 1. lipnja se i dalje obilježava u mnogim zemljama svijeta u znak sjećanja na lipanj 1942. godine, kad su nacisti ubili više od 140 mještana češkog sela Lidica i poslali svu preostalu djecu i žene u koncentracijske logore u Poljskoj. [ IZ DRUGIH MEDIJA | bportal.ba ]