Iz školskog svijeta
OŠ „RUDEŠ“, ZAGREB | PROLJETNI PROJEKT
Zelena oaza u školskom dvorištu
objavljeno: 2. svibnja 2021.

Naši učenici provode u školi veći dio dana, a znamo koliko je za razvoj djece važno da su u neposrednom dodiru s prirodom. Vođene tom činjenicom učiteljica Snježana Babić i ja, u suradnji s roditeljima, osmislile smo kako učionicu, barem djelomično, preseliti u školsko dvorište.

Roditelji učenika 1. c razreda OŠ „Rudeš“ donirali su 20 sadnica lovor-višnje na čemu smo im silno zahvalni. Svi smo u ovaj projekt timskim radom i izvrsnom suradnjom uložili trud i slobodno vrijeme. Zajedno s našim učenicima i njihovim roditeljima okupili smo se jednog subotnjeg jutra kako bismo posadili sadnice lovor-višnje u školskom dvorištu, ispred naše učionice. 

Ovaj smo projekt u našem školskom dvorištu iskoristili za ostvarivanje ishoda učenja vodeći istovremeno brigu o tjelesnom i psihomotornom razvoju te emocionalnom zdravlju djece.

S pripremama smo započeli prije sadnje još u učionici. Iz Prirode i društva obradili smo nastavnu jedinicu Istražujem promjene u proljeće – priroda u proljeće.

Slikopriča Proljetna zdravica Željke Horvat-Vukeljeposlužila je, osim za ostvarivanje ishoda iz Hrvatskoga jezika, kao poticaj za razgovor o jednoj životinji koja je važna za biljke. Tako smo naučili ulogu kišne gliste u prirodi.

Na likovnoj smo radionici Pružimo prirodi ruku prijateljstva dizajnirali plakate kako bismo zaštitili naše sadnice.

Nakon sadnje projekt nije završio, tek tada je počeo jer sadnice redovito zalijevamo i pratimo njihov rast i razvoj. Naši učenici svakodnevno vode brigu o ovim malim biljkama koje će rasti i ukrašavati okoliš naše škole.

Prije pisanja ovog članka pitala sam učenike što su do sada naučili iz našeg projekta o

lovor-višnjama i zapisala njihove izjave:

Lovor višnje su dio prirode.

Smeće šteti biljkama koje se onda mogu razboljeti, zato ne smijemo bacati smeće.

Moramo se brinuti za biljke da prežive jer ako cijeli svijet ostane bez biljaka, nećemo imati kisika. Onda svi možemo umrijeti.

Naučili smo da lišće ima male žilice po sebi. Tako putuje hrana da bi biljka mogla preživjeti i rasti.

Biljke trebaju vodu da bi preživjele.

Kišne su gliste jako važne za biljke. One vrte zemlju, omekšavaju zemlju i biljka tako lakše prima hranu i minerale iz zemlje.

Trebamo saditi biljke, brinuti se o njima jer će one tada biti zdrave i davat će nam kisik. I mi ćemo biti zdravi.

Jedna je djevojčica na kraju odlučno izjavila: „Biljke imaju osjećaje“, i dodatno pojasnila, „one su živa bića.“

Višestruko pozitivni učinci ovog projekta već su vidljivi: učenici uživaju boraveći na otvorenom, proučavaju uzročno-posljedične procese u prirodi, logički zaključuju o postojanju veze između prirode i zdravog života, razvijaju pozitivne stavove i odnos prema okolini.

Zaključujemo da su biljke živa bića i o njima trebamo voditi brigu. Pritom, svi zajedno uživamo boraveći na otvorenom, a u pripremi su i novi projekti kojima se jako veselimo.

■  Piše: Zrinka VEČEK, učiteljica razredne nastave ■  OŠ „Rudeš“, Zagreb ■ Učiteljica sam u produženom boravku u kojem imam priliku izraziti svoju kreativnost u osmišljavanju organiziranog vremena za učenje i igru. Kako bih u tome bila još uspješnija, redovito se usavršavam i učim o raznim motivacijskim metodama i inovativnim idejama koje mogu ugraditi u svoj rad s učenicima. Majka sam dvoje tinejdžera, što mi daje uvid u život učenika i sa strane roditelja te me podsjeća kako nam je zajednički cilj da nam djeca budu sretna i da se u školi osjećaju ugodno. ■