IZ IZVRSNE UČIONICE ■ 73. ■
Asistent
objavljeno: 3. rujna 2021.

Nisam raspremila knjige i pobacala papire još od lipnja. Nisam sudjelovala na webinarima i seminarima, nisam se stručno usavršavala tijekom ljeta. Nisam pročitala nijednu knjigu iz područja odgoja i obrazovanja (a iz svih drugih jesam). Nisam se previše čula ni vidjela s ljudima iz škole.

Nisam imala nikakav kontakt sa svojim učenicima i njihovim roditeljima.

Nisam sigurna čiju sam ono baku srela neki dan u gradu (ali sam ju lijepo pozdravila i propričala s njom).

Nisam razmišljala o novoj školskoj godini.

Nisam imala baš nikakvih problema sa spavanjem sve do druge polovice kolovoza.

Onda je počelo…

Tko je upisao talijanski, a tko njemački? Hoće li ti predmeti biti u isto vrijeme?

Tko je predao molbu za ispis iz informatike, a tko iz vjeronauka?

Jesam li zaključala e-dnevnik?

Tko nije bio po svjedodžbu?

Koga sam ono mislila pozvati na dodatnu iz prirode, a tko mi je više za matematiku?

Koje se ono lektire, osim Šume Striborove i Družbe Pere Kvržice, čitaju u četvrtom razredu i s kojom bih mogla početi? Kamo bismo sve mogli ići dok je još lijepo i toplo vrijeme?

 Hoće li našim školskim životom i ove godine vedriti i oblačiti stožer?

Kako je ono ime liječnici Markotić?

Gdje mi je maska?

Došla sam u školu na prvu sjednicu Učiteljskog vijeća i nisam dobila odgovor ni na jedno pitanje.

Sastanak je trajao dugo i svašta je rečeno, ali ja kao da nisam bila tamo i nisam ništa čula. Uopće nisam znala odakle krenuti, pa sam krenula kući.

Zar je moguće da se nisam odmorila unatoč tomu što sam si svjesno i namjerno organizirala post od škole?

Ne, nisam pomislila da ovo više nije posao za mene, ali nisam bila ni daleko.

I onda sam nekako malo po malo detektirala problem.

Nisu to ni učenici, ni roditelji, nije ni kurikulum, lektire nisu, radne kolege nisu, ravnateljica nije, nedostatak volje za radom nije, lijena nisam.

Sve bi mi bilo lakše kada bih imala tajnicu ili tajnika, nekoga tko bi mi malo pomogao s papirima, organizacijom svih listi, tabela, suglasnosti, papira koji oduzimaju puno vremena, a u većini su slučajeva puka formalnost.

Jeste li suglasni da ja, koja već tri godine radim s Vašim djetetom, i ove godine vodim Vaše dijete u kazalište?

Jeste li suglasni da ćete dobivene udžbenike na kraju školske godine vratiti kako bismo ih bacili u stari papir?

I dok sam se bavila čistim fizičkim radom noseći tristotinjak udžbenika (imam dvadeset šest učenika, a i iz svakog su predmeta u prosjeku dva udžbenika), sinulo mi je: Asistent! Svaka škola ima tajnika ili tajnicu, a ono što meni treba je asistent.  

Moja učenica s teškoćama ima divnu asistenticu koja joj pomaže oko organizacije i učenja. To i meni treba, a to srećom i postoji!

Prošle sam školske godine aplikaciju Asistent skinula na mobitel i unijela neke osnovne podatke, netko me zvao, omeo ili sam zapela na nekom koraku i ostavila.

I sada sam mu se kao prava pokajnica vratila.

Oduševila me jednostavnost kojom sam u samo nekoliko minuta sredila hrpu stvari, složila rasporede, liste, suglasnosti, unijela obveze u kalendar. Odlična stvar je što je sve povezano s desktop verzijom.

To je to!

Škola još uvijek stoji čvrsto na zemlji, udžbenici su stigli, nastava može početi, Asistent i ja smo spremni.

■  Piše: Marija Mapilele, učiteljica razredne nastave ■  OŠ Bogumila Tonija, Samobor ■