■ Petak, 8. svibnja 2020. ■ Dan dvadesetsedmi. ■„Organizirala bih nastavu na daljinu tako da učenici prije početka te nastave dobiju sve što im treba. Napravila bih dovoljno učionica, zaposlila učitelje i svi bi učenici vidjeli svoju zgradu škole, a ne samo školu na televiziji. Radni dan roditelja uredila bih tako da imaju osam sati rada, osam sati odmora i osam sati sna.“ U svojoj zadaći „Da sam odrasla“ napisala je Azra. Mogu samo reći da mi je žao što Azra nije odrasla.

„Ja bih skratio radno vrijeme roditelja na šest sati tako da više mogu biti sa svojom djecom. Ljudima koji rade teške poslove, dao bih veću plaću. U školi bi bio samo jedan predmet i on bi trajao četiri sata, ali bih uveo dodatnu i dopunsku za sve predmete. U školi bih napravio restoran. U njemu bi djeca jela besplatno. Mogli bi čak birati između nekoliko jela, a voće bi bilo obavezno. Uveo bih novi predmet – učenje kuhanja. Djeca bi u restoranu svaki dan pomagala kuharicama oko pripreme ručka i tako i sama učila kuhati.“ Osim što mi je žao što Jan nije odrastao, žao mi je što nisam ministrica obrazovanja jer bih mu odmah ponudila posao savjetnika.

David bi umjesto obične postavio pametnu ploču, skratio bi sate, a produljio odmore, drvene stolice zamijenio bi udobnijima, uveo bi izbornost u školsku kuhinju. Piše da ne bi promijenio samo jednu stvar – učiteljicu. Ni ja ne bih njega za sve blago ovoga svijeta.

Kalista Maya bi promijenila tjednu satnicu matematike, ali i radno vrijeme roditelja. Sve bi skratila. Dopustila bi čavrljanje pod satom, a razmišlja i o uredbi kojom će osigurati da svi ljudi vole mačke „jer su mačke mekane loptice“.

Roditeljima male djece Lara bi osigurala mogućnost da dva dana u tjednu rade od kuće. Školu bi organizirala tako da djeca što više vremena provode na otvorenom, a nabavila bi i pedeset školskih bicikala kako bi se nastava prirode, tjelesnog i glazbenog održavala na dva kotača. Lara ima ideje i za reorganizaciju domaćih zadaća – djeca bi za zadaću trebala urediti školski vrt. I to, naravno, nije sve – osigurala bi besplatne posjete kulturnim ustanovama za sve učenike.

Jako mi je teško odlučiti bi li Lara bila bolja u ministarstvu kulture ili obrazovanja.

Revolucionarne ideje u području stanovanja ima Maks: „Da sam ja odrastao, djeca bi  mogla živjeti sa svojim prijateljima. Ja bih stanovao sa svojim prijateljem Matejom.“ Maks ima rješenje i za mentalno zdravlje nacije: „Odrasli bi se trebali više smijati i igrati, a manje biti zabrinuti.“

Matej razrađuje ideju izrade stroja koji će djeci mijenjati pelene. I to nije sve – taj stroj bi mogao zaustaviti plač malog djeteta. Matej ima mlađeg brata. Vjerujemo da će ovo biti izvrstan i dobro testiran izum.

Da je odrasla, Noa bi bila „ista kao i sada – samo što bi bila frizerka s radnim vremenom od deset do petnaest sati“. Ako mislite da bi Noa radila deset do petnaest sati dnevno, varate se. Noa bi radila od deset do petnaest sati. Smatra da bi u školu svaki dan mogla doći četiri druga učenika „pa da svi vidimo učiteljicu“.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Juraj bi produljio i nastavne satove i trajanje nastave – svaki sat šezdeset minuta, a škola od osam do trinaest sati. Smatra da bi odlazak na susrete ljubitelja spačeka iz cijeloga svijeta bila prikladna terenska nastava. „Osigurao bih da sva djeca za vrijeme korone ostanu kod kuće, ali na kraju školske godine ipak jedno druženje u školi da se svi možemo vidjeti. A na jesen poslije mora svi bi opet išli u isti razred“.

Tako dišu moji đaci. Oni su za izbore spremni, ne znam jeste li vi. To naravno nije sve. Razmišljamo i o svečanosti formiranja Vlade. Nika ima sasvim posebnu izvedbu himne i obećava da će vježbati cijelo ljeto. 

■   Piše: Marija MAPILELE, učiteljica razredne nastave ■  OŠ Bogumila Tonija, Samobor  ■