Kolumna
Sandra VUK, majka dviju kćeri – učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle. SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
DNEVNIK JEDNOG ODRASTANJA
Četiri igre za ljeto prije škole
objavljeno: 8. kolovoza 2016.

[Piše: Sandra VUK | UHURN Zvono] Sljedeće igre su za prve dane prvoškolaca jako važne, važne učenicima jednako koliko i učiteljima i roditeljima. Učenik prvoškolac mora baratati nekim osnovnim higijensko-zdravstvenim navikama pa ćemo se u ovom dijelu baviti time, a sve to ćemo ponoviti i naučiti u igri, ipak su ljetni mjeseci. Spomenute igre možete igrati s djecom gdje god imate dovoljno prostora, vremena i više od svega volje da prvašiću posvetite vrijeme koje mu je potrebno.

Igre oblačenja i svlačenja u sportsku opremu

Pitate se koja je to igra, ne razumijete zašto je to jedna učiteljica napisala, ali to je nešto s čime vodimo veliku borbu. Počevši od dolaska ujutro i skidanja cipela i oblačenja papuča, zatim vezivanje vezica na cipelama ili tenisicama, sve do prepoznavanja jakne koju je učenik ujutro obukao. Pomalo vrtite glavom u nevjerici, ali iskustvo učiteljice kaže suprotno: prvašić okružen mnoštvom djece različite dobi izgubi se. Izgubi se u vremenu, izgubi se u nepoznatoj prostoriji okružen drugima, zaboravi što treba napraviti, koliko ima vremena da nešto učini.

Kako se igrati? Pa napravimo sportsko natjecanje! Uzmimo mjerač vremena (svatko ga ima na mobitelu) i prvi put se presvucimo (roditelj i dijete) bez određenog vremena, drugi put ograničite vrijeme na 10 minuta, pa sve brže i brže. Optimalno bi bilo pet minuta, a u tom roku treba skinuti jaknu i staviti je na označeno mjesto, skinuti cipele i obuti papuče (uzeti papuče iz torbe), pospremiti cipele i još ako dodamo kišobran ili spremite na neko mjesto sportsku opremu (hlačice, majicu, za djevojčice gumicu za kosu) i idemo se samostalno presvući. Mjerite vrijeme i svaki dan zadajte minutu manje. I vidjet ćete koliko će vaša učiteljica biti oduševljena kad dobije prvašića koji može sve to samostalno i brzo napraviti.

Igre loptom ili gumi-gumi

Možda će vam biti neuobičajeno što spominjem ove igre, ali današnje dijete se boji uloviti loptu. Najčešće zatvara oči ili skloni tijelo da ga lopta ne pogodi. Zato su igre dodavanja, hvatanja, gađanja u zadanu metu kojima se traži aktivna koordinacija oka i ruku odlična predvježba za školu. Gumi-gumi je igra u kojoj sudjeluje cijelo tijelo, gdje je potrebno zapamtiti određeni oblik koji dolazi po nekom redu, treba znati prihvatiti poraz ako nešto pogrešno napravimo, tu je spretnost tijela da skoči, poskoči, preskoči… Sigurno se svaki roditelj sjeća neke od nabrojenih igara pa naučite dijete igru “graničara” i zajedno sa susjedima/prijateljima odigrajte odrasli protiv djece i iznenadit ćete se kako ćete kod djeteta razviti želju da se pobijedi baš svog roditelja.

Mjesto, grad, priroda oko nas

Svaki prvašić trebao bi znati svoje ime, ulicu u kojoj živi, grad/mjesto u kojem stanuje i ono što ga okružuje. Pođite u razgledavanje, biciklom ili pješice. Uočavajte sve oko sebe, nabrojite, imenujte i tako bogatite djetetov leksik. Uočavajte neobičnosti godišnjeg doba, možda vaš đak zna puno više nego što mislite jer ipak su mnogi učenici u dodiru s mnogim znanstvenim emisijama i znaju puno, ali sve je to drugačije kada se vidi uživo.

Pođite do obližnjeg jezera, rijeke i pokušajte imenovati sav živi svijet koji živi u vodi, ne neke životinje koje ne žive u našoj zemlji, nego ono što je pred vašim očima. Možda vam je čudno ili smiješno, ali kad pitate prvašića ujesen koje ptice selice poznaje, vrlo često u našu priču dolete albatrosi i pingvini, a čaplju koja je na lokalnom jezeru cijelo ljeto lovila žabe ne prepoznaje.

Mašta radi svašta

Roditelj neka započne neku priču i dopusti da dijete nastavi bajku (ta igra u početku ide jako teško). Navečer neka roditelj osnovno zapiše na papir. Sutradan prvašić mora ponoviti prvi dio i nastaviti priču. I tako stvaramo tjednu priču. Na kraju tjedna (najbolje u nedjelju jer tada roditelj ima najviše vremena) roditelj će ispričati priču koju je smislio naš prvašić. Mnogi roditelji takve priče i zapišu te ih kasnije tiskaju s ilustracijama. Predivan dar jednog dana velikom čovjeku. Nešto što uvijek veseli kad đak odraste, a roditelj mu pokaže njegove prve korake u stvaranju priče.

Ova igra je za buduće školarce jako važna, potiče dijete da povezuje doživljena iskustva i maštu, da se izrazi, da ima strpljenja svaki dan ponavljati pojedine dijelove i osmišljavati nove, daje povratnu poruku da roditelj ima vremena za njega, da sudjeluje zajedno u nečemu, uči ga suradničkom radu (rad u timu je za život jedna od najvažnijih kompetencija).
Naravno, sve ovo ne trebate činiti, možete mijenjati kako želite, a kao mama buduće prvašice mogu reći da su sve igre bez obzira na dob dobrodošle u našem dvorištu.

………..

Piše: Sandra VUK | UHURN Zvono

…………

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.