Dnevnik jednog odrastanja

SANDRINA UČIONICA

Djeca su djeca!

ponedjeljak, 23. rujna 2019.

Zamjena učitelja koji je na bolovanju, na stručnome usavršavanju i sl. dio je našega posla. Iako su takve situacije uobičajene, često su i vrlo osjetljive. Naime, treba ući u razred i raditi s djecom koja su navikla na rad svojega učitelja.

Djeca su djeca!

Svaki učenik nakon određenoga vremena jako dobro upozna stil rada svojega učitelja – zna kakav odnos ima sa svakim učenikom, što od njih traži… Moji učenici često kažu da znaju čak i što znači moja podignuta obrva.

I ja sam nedavno poučavala učenike kojima nisam znala ni imena kad sam ušla u razred. Nakon drugoga sata znala sam tko je najglasniji u razredu, tko donosi odluke uime razreda, tko je tih i sramežljiv...

U tom je razredu vladalo sasvim drukčije ozračje od onoga u mojemu razredu.

Međutim, već smo drugoga dana radili onako kako radim sa svojim učenicima, stoga sam se osjećala kao da sam u svojemu razredu. Naime, s nestrpljenjem su očekivali što ću im sljedeće reći i koji ću im zadatak zadati te su znatiželjno promatrali svaku moju reakciju.

Budući da i ja imam dijete koje je doživjelo promjenu učiteljice, bilo mi je zanimljivo proučavati kako druga djeca doživljavaju takvu promjenu. Zaključila sam da su svi učenici, bez obzira na to koju školu i razred pohađaju, jednaki − iskreni, empatični, zainteresirani, vrijedni, maštoviti…

Kada postavite granice, kad odredite pravila i objasnite način rada tako da se djeca osjećaju sigurno i da znaju što ćete i kako s njima raditi, tada im zamjenska učiteljica ne predstavlja problem.

Na kraju sam na svojemu stolu našla tamnu čokoladu. Pitala sam ih čemu to, a oni su mi rekli su da pozorno pogledam na drugu stranu. Na drugoj je strani bio zalijepljen samoljepljivi papirić na kojemu je pisalo Hvala!

Onaj najglasniji u razredu (koji se nikada „ne gasi“) morao je dodati: „Djevojčice su rekle da čokolada treba biti tamna jer morate paziti na svoje zdravlje. Malo ste nam prekrupni, ne želimo da završite na bolovanju.“

Što sam napravila?

Razlomila sam čokoladu na 24 dijela (svaki je bio jako malen) i podijelila čokoladu s njima.

Djeca su nam ipak na prvome mjestu – usprkos tome što smo umorni, što imamo mnogo papirologije...

Zbog toga ne volim kad se govori da su današnja djeca drukčija. Nisu, današnja su djeca preslika svojih roditelja, učitelja i okružja u kojemu odrastaju.

Neka i vaše učionicu budu njihovo sigurno mjesto − možda i vi dobijete tamnu čokoladu!

Moj 3. b skoro je „puknuo“ od ljubomore. Rekli su da me s drugim učenicima mogu dijeliti najviše jedan dan jer sam ja samo njihova.

  

…………………….

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja ■ Moj web https://xn--sandrinauionica-z3b.weebly.com/  ■  Razredna stranica 3. B https://sites.google.com/view/svetanedelja3b/ ■ Webučionica web alati za rad u nastavi https://webucionica.weebly.com/ ■

..........

Kolumna je utemeljena na osobnome iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskoga portala i Školske knjige 

Vezani članci
Školski portal: Na putu dobrote

Na putu dobrote

… koje je u svih sudionika potaknulo provođenje projekta „Dvadeset…

Školski portal: Umorna sam, a tek smo počeli

Umorna sam, a tek smo počeli

… tražila sam informacije o tome što sve trebam pripremiti…

Školski portal: Treći razred

Treći razred

Nažalost, škola u kojoj radim još nije potpuno obnovljena, stoga…

5+ klub
Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena