Kolumna
Sandra VUK, majka dviju kćeri – učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle. SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
DNEVNIK JEDNOG ODRASTANJA
Hashtag [označiti, linkati, usmjeriti] #divni učitelji
objavljeno: 14. prosinca 2015.

U moru informacija koje pronalazite na internetu ova mogućnost značila je lakše nalaženje traženog sadržaja.

U studenom 2015. prof. Lidija Kralj pokrenula je online komunikaciju (istraživanje) tko su to #divni učitelji, sve u nadi pozitivnih priča iz školstva i isticanja vrijednih elemenata u edukaciji, a to je učitelj koji svoje znanje dijeli, surađuje i napreduje zbog osobnih interesa i interesa učenika s kojima radi.

Zanimljivo je da su u to isto vrijeme (studeni 2015.) novine/portali bili preplavljeni i pitanjem procjene kvalitete rada koju učitelji pružaju te kako će nova kurikularna reforma na to pitanje odgovoriti.

ČITALA SAM DA ĆE UČITELJ IMATI TROSLOJNU OCJENU: ocjenu koju mu daje njegova stručna služba ili kolege, vanjski nadzor i na kraju učenici/roditelji.

Naravno, nije to službeno, to su tek naklapanja/razgovori o budućem pristupu procjene rada.

Vratimo se na #divni učitelji.

U roku sat-dva isplivalo je desetak imena, sve veliki stručnjaci, s mnogima sam surađivala, mnoge poznajem putem društvenih mreža, o mnogima sam jako puno čula (dobroga).

Među tim imenima označenima oznakom #divni učitelji našlo se i moje ime. Ono čime je moje ime izdvojeno od ostalih je ova rečenica:

„Sandra Vuk koja radi čuda sa svojim učenicima i uvijek odgovori na svaki upit. Hvala Sandra.“ D. Vukadin

I to je ona procjena koju ja zapravo želim za svoj rad. Želim da se moj rad vidi u radu s učenicima. Čemu meni sve znanje ovog svijeta ako ga ne znam prenijeti, ako nisam s njime upoznala te male ljude. Mnogi će reći – lako njoj, ali iza rada tih malih ljudi stoji jako puno rada, ponekad muke i truda.

Moji učenici imaju 7-8 godina. Mnogi nemaju mogućnost pristupa internetu.

Mnogi i godinama ne mogu izrađivati online materijale i postavljati ih na internet jer to nije dopušteno.  Tako ostaje rad u sigurnom okvirima našeg razreda i rad s jednim računalom. I u tako skromnim uvjetima može se.

Pokrenuli smo webučionicu. Jednom mjesečno upoznajemo neki web 2.0 alat i radimo u njemu. Ako bolje razmislite, moja mogućnost da nešto napravim s učenicima je manja nego nekog profesora srednje škole, a opet učitelji su me zapazili baš po tome – po učeničkim radovima.

Meni je ponekad teško objašnjavati svaki korak, ali kad vidite koliko to oni žele, ili koliko ih pri obradi fotografije oduševljavaju mogućnosti nekog alata, tada znam da je moj put dobar.

Rad učenika 2. b

  • Nastavljamo dalje, mene će i nadalje predstavljati rad mojih učenika, malih glava, ali velike želje da nauče, igraju se i budu naša budućnost.

…………

Piše: Sandra VUK | Osnovna škola Augusta Šenoe – Zagreb | UHURN Zvono | 

…………

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i stavovima kolumnistice i ne mora odražavati stavove uredništva Školskog portala ni Školske knjige.