Međutim, jako me iznenađuje informatička (ne)pismenost prosvjetnih radnika (i svih ostalih). Često se pitam kako ti učitelji/profesori traže od učenika nešto što sami ne znaju.

• Razjasnit ću vam ta svoja pitanja/nedoumice.

Nedostatak kritičkog mišljenja prisutan je u svim područjima života – na društvenim mrežama, u različitim dopisima i aplikacijama za pametne telefone. Naime, svemu se slijepo vjeruje. Ljudi se ne pitaju je li i kako je nešto moguće te zašto je to bitno za njih i njihov posao.

Čude me ljudi koji se ponašaju kao da o svemu sve znaju. Pitate ih nešto, a oni su u sve upućeni, imaju „vezu“, neshvaćeni su i nedovoljno prihvaćeni. Zbog negativne energije kojom su okruženi često se odjavljuju s društvenih mreža, brišu svoje profile, a ako ih ulovite u laži, vi ste njihov najljući neprijatelj.

Novi u informatičkom svijetu – oni prate sve što se događa, u svojim objavama označavaju sve i svakoga, igraju igrice i dijele mnoštvo poveznica na tuđim profilima ne pitajući se zanima li to druge (zato su svi moji profili skriveni). Objavljuju novosti gdje god stignu, postavljaju svakakva pitanja – ona koja imaju veze s poslom, ali i s, recimo, kuhanjem juhe. Njima je jedino važno da nešto negdje objave. Često ne znaju što su digitalni tragovi i da nije primjereno objavljivati fotografije učenika ili ih poticati na otvaranje profila (drže da su moderni ako imaju zajedničku grupu s učenicima na Facebooku, a ne znaju da krše osnovno pravilo, odnosno da djeca do trinaeste godine nemaju pravo imati profil na toj društvenoj mreži).

ŽIVIM NA SVOJEM OBLAKU

Neke osnove informatičke pismenosti treba svatko znati – kako izraditi prezentaciju u PPT-u ili koristiti se aplikacijom Sway, zatim kako urediti rezoluciju fotografije ili uskladiti tipove i veličinu slova. Svega sam se nagledala tijekom zimskih praznika sudjelujući na stručnim usavršavanjima. Nažalost, na tim skupovima sudionicima nije dana mogućnost postavljanja pitanja. Većina nam se predavača predstavila i nametnula svoje predavanje. O toj je skupini prosvjetnih djelatnika (predavača) svoje mišljenje rekla jedna predavačica na stručnom skupu – da je takvim ljudima, osim informatičke pismenosti, potrebna i edukacija iz prezentacijskih vještina.

POSEBNA VRSTA

„Pozz, sutra imam sat pred savjetnicom, pa mi pošaljite to i to i nemojte u pdf-u jer nemam vremena to složiti.“ Pitate se kakva je to poruka. To je jedna od poruka koje mi kolegice/kolege šalju elektroničkom poštom ili na mobitel. Primim desetak takvih poruka u jednom mjesecu. Današnja informatička pismenost dovela je do toga da svi misle da smo prijatelji i da ja (ili netko poput mene) nema raditi ništa drugo u životu, nego odmah odgovoriti na pitanja ili zahtjev. Gdje je nestala pristojnost? Kao da su se izgubile riječi i izrazi kao što su molim i Možete li mi pomoći? Nažalost, neki se čak zaborave predstaviti.

Drugi primjer – oni koji pišu SMS poruke u kojima ne upotrebljavaju slova č, ć, đ, dž ni veliko slovo i točku. Informatički uređaji toliko su napredni i na njima postoji mogućnost upotrebe hrvatskog pisma, stoga ih svi možemo upotrebljavati, ali… Vjerojatno je lakše „sakriti se“ iza engleske tipkovnice i „zaboraviti“ da i Englezi imaju točku.

• Primjer za kraj: SLATKO JE, stoga ću to napraviti u razredu.

YouTube je mrežna usluga koja ima mnoštvo mogućnosti – možete sami nešto snimiti i objaviti te urediti postavke, odnosno odrediti tko može vidjeti ono što objavite. Međutim, ne morate slijepo pratiti upute i raditi sve kako se tamo prikazuje. Tako smo opet na početku – gdje se izgubilo kritičko mišljenje?

Ti primjeri nisu objavljeni na prosvjetnim portalima i ne opisuju neku drugu skupinu ljudi, nego baš one koji će promicati informatičku pismenost u svojim razredima. Jesmo li spremni za to? Prosudite sami.

 …………………….

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | https://sites.google.com/site/prvibsvetanedelja/  | UHURN Zvono

………..

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.