Kolumna
Sandra VUK, majka dviju kćeri – učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle. SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
DNEVNIK JEDNOG ODRASTANJA
IOOP – kako uspješno biti učenik 2.razreda
objavljeno: 16. studenoga 2015.

Ovo nije članak da prstom uprem u njih, nego da napišem kojim metodama i načinima se mi koristimo da uspješno svladamo gradivo 2. razreda [još nismo svladali slova i čitanje], a imamo nedostatke u jezičnim sadržajima [točnije čitanje i pisanje].

Uza sve, na početku odmah pohvaljujem roditelje za iznimnu suradnju i susretljivost jer su mi vjerovali [mojoj procjeni] i dopustili da budem učitelj koji će se brinuti o učeniku i zajedno s njim kročiti kroz cijelu šumu pojmova i slova.

Danas ću pisati o učeniku s kojim svladavam početno čitanje i pisanje i kako smo to povezali sa sadržajima 2. razreda.

U svladavanju početnog čitanja i pisanja koristimo:

a) memory kartice sa slikom slova. Nakon što pronađe slovo između ostalih kartica, potrebno je da osmisli riječi koje imaju taj glas na početku, u sredini i na kraju. Budući da vježbamo i izgovor, tada nasmijavamo jedno drugo pokušavajući izgovoriti riječ na što čudniji način…Nekad ju rastavimo na slogove, nekad na glasove, a nekad ju i jodlamo [pjevamo], važno mi je da tu sliku slova što dulje zadrži u pamćenju.

b) pisanje kratkih riječi do četiri slova. Nakon dva mjeseca drugog razreda uspješno pišemo rečenice čije riječi imaju do četiri slova. Tu također pomažu čudne jezične igre i vratolomije koje kod njega izazovu smijeh i želju da sastavimo priču koju nitko ne razumije [i bude naša mala tajna].

c) pisanje – polako svladavamo sva tiskana slova, pisana su mi u planu u drugom polugodištu i vjerujem i dio 3. razreda. Grafomotorički je još teško pogoditi crtovlje pa za te vježbe koristim različite predškolske (preschool) materijale pronađene na internetu. Za zagrijavanje prstića on reže škaricama, a sljedeće što moramo naučiti je vezanje vezica na tenisicama. Kada usvojimo vezanje, tek tada će biti spreman za prva pisana slova. U ovoj etapi koristim i mnoge igre labirinta, traženja puta do određenog predmeta. To jako voli.

d) prihvaćenost u razredu. Na tome sam puno radila i danas je učenik 2. b kao i svako drugo dijete, ne ističe se i nitko ne upire prstom u njega. Ta pozitivna slika o sebi dovodi da on vrlo rado surađuje sa mnom i ponekad svaki dan u tjednu ostane nakon nastave po 15 minuta samo da me pita koju novu igru ćemo danas igrati ili da mi pokaže kako je zainteresiran da krene dalje.

Sadržaji koji nisu vezani uz čitanje i pisanje [a takvih je malo] pokazuju kod njega veliku uspješnost i zato nastojim uvijek neki dio povezati s dječjom logikom da se i on verbalno istakne kada ga nešto pitam.

A KAKO BEZ ZNANJA ČITANJA I PISANJA U 2. RAZREDU?

Ako dobro posložite razred i odnose u njemu, odgovorit ću vam: Lako! Postoje učenici koji vole biti njegovi mentori.

Ne nametnuti, ne mi smo glavni, nego pravi prijateljski mentori.

Za vrijeme provjera mentor čita zadatke, a učenik ih rješava (piše tiskanim slovima, jednostavne rečenice).

Iako ti učenici imaju osam godina, svoj posao mentora ozbiljno shvaćaju i nikada ne šapću odgovore učeniku. Ako učenik dobije izvrsnu ocjenu, mentor je jednako ponosan i nagrađen pljeskom kao i sam učenik.

Velike provjere [a njih imamo malo] čitam ja.

Sjedimo u zadnjoj klupi i ja mu čitam na uho. Primijetila sam da je izuzetno motiviran, da želi baš meni pokazati koliko je napredovao i da se ponekad trudi i više nego što može [napisati rečenicu s pet riječi ili riječ sa šest slova].

Većinu provjera usvojenosti radim usmeno, u razgovoru, igri loptom i vidim svakim danom da napreduje, bori se i hvata konce svog razreda.

  • Lijepo je vidjeti kako pred mojim očima raste i uči, upija i napreduje.

Naravno, kao i sve, njega prati golema hrpa papira koje moram ispuniti da „dokažem“ kako s njim radim. Mnoštvo zaokruživanja, ispisivanja, kao da je on predmet koji mogu procijeniti po dužini i širini. Mogu li i ja nacrtati srce umjesto riječi na taj papir? Teško!

…………

Piše: Sandra VUK | Osnovna škola ‘Augusta Šenoe’ – Zagreb | UHURN Zvono | 

…………

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i stavovima kolumnista i ne mora odražavati stavove uredništva Školskog portala ni Školske knjige.