Kolumna
Sandra VUK, majka dviju kćeri – učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle. SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
DNEVNIK JEDNOG ODRASTANJA
Još malo o matematici
objavljeno: 30. siječnja 2017.

Matematika je s obzirom na broj nastavnih sati prema zastupljenosti drugi predmet u razrednoj nastavi (140 sati godišnje). Učenici se s njom druže tijekom svih osam razreda osnovne škole.

Nakon predavanja profesorice moglo se zaključiti – pušu novi vjetrovi, odustaje se od bubanja napamet, pokazivanja kako i kreće se u eksperimentalni dio metodike, samostalno učenje djeteta danas moderno nazvano učenje usmjereno prema učeniku.

Na prvom predavanju u lipnju/srpnju 2016. vidjeli smo prikaze jednog postarijeg učitelja iz Austrije koji učenike trećeg razreda uči dijeliti. Učenicima je postavio zadatke, a oni su sami pronalazili načine kako ih riješiti s pomoću metodički oblikovana materijala.

Vjerujem da je ovo što sam napisala mnogima poznato i da se sada pitaju što je tu novo, ali na to ću pitanje odgovoriti na kraju kolumne.

Na drugom predavanju, u prosincu 2016., slušali smo kako se od 5. do 8. razreda može inovativno pristupiti objašnjavanju teorema ili volumena (nemojte me pitati kakve veze to ima s razrednom nastavom) i kako trebamo s učenicima raditi na drukčiji način – da sami odabiru sadržaje i načine na koje do njih mogu doći.

Eh, ja ću početi od prvog razreda, odnosno od onoga što smatram problematičnim, i sve ću potkrijepiti primjerima iz prakse hrvatskih škola.

Učitelji koji trenutačno vode PRVE RAZREDE znaju na što mislim – dobijemo djecu iz vrtića, to jest generaciju rođenu u 21. stoljeću, a mi ih u prvom razredu prva tri mjeseca „davimo“ geometrijskim tijelima – beskorisno, dugo i zamorno. Dijete koje je na upisu u prvi razred pred stručnom službom moralo brojiti do 20 i računati do deset (da, za to se dobiju bodovi pri upisu) odjednom u rujnu vraćamo unazad jasno mu dajući do znanja da brojevi i znamenke ne vrijede ništa i zadajući mu neka prostoručno crta kocku. Sjećam se koliko je suza isplakala moja kći kao prvašica dok nije nacrtala kocku onako kako ju je učiteljica nacrtala na ploču. Zatim nastavljamo sa znamenkama do 5 sve do prosinca – opet beskorisno razvlačenje. U 2. polugodištu odjednom počinjemo ubrzavati. U razdoblju od mjesec dana učenici moraju usvojiti brojeve do 20 te ih se upornim i neprestanim ponavljanjem uči zbrajanju i oduzimanju do 20. Gdje je tu kreativnost? To ovisi samo o učitelju koji pokušava uskladiti nastavni plan i program s onim što vidi u svojem razredu osluškujući potrebe svojih učenika.

U DRUGOM RAZREDU čvrsto stojimo u obrani usmenog zbrajanja i oduzimanja do 100 jer tako mora biti. Pritom zanemarujemo sve nove metode rada bez obzira na to što s pomoću njih učenici vizualno više i bolje pamte te bolje vide rezultat zadatka 8 + 7 ako je uspravno potpisan. Ali ne, ne smije se tako. Nakon toga krećemo s tablicom množenja. Kao i u prvom razredu, učitelj sam pronalazi ravnotežu, odnosno usklađuje ono što vidi u svojem razredu s metodikom koja kaže da učenik mora automatizirati tablicu množenja. Učitelju je iznimno teško jer je svjestan da učenici tada moraju naučiti koliko je 7 puta 5 – inače su u trećem razredu osuđeni na neuspjeh. Zato nastoji što više vježbati s učenicima znajući što ih čeka. U drugom razredu nema povezivanja nastavnih sadržaja matematike sa sadržajima prirode (računanje vremena), nema grafičkih prikaza, nema logičkih zadataka u kojima bi oni sami mogli smisliti neki zadatak.

TREĆI RAZRED tu dobivamo utakmicu s učenicima ili je gubimo. Gradiva ima puno, na redu je sadržaj geometrije koji je suhoparan, zadatci su potpuno nepovezani sa situacijama iz života. Sve je podređeno vježbanju i usvajanju onoga što je možda propušteno u drugom razredu (primjer: učenik pojede 7 kuglica sladoleda na dan, koliko će pojesti u 11 dana – tko još jede toliko sladoleda???).

U trećem sam razredu s učenicima obradila decimalne brojeve. Zanimljivo je da mi je baš tih dana došao savjetnik u nadzor radi mojeg napredovanja. Naravno, uzeo je bilježnicu najneurednijeg učenika i tijekom odmora upro prstom u to gradivo i pitao: „Što je to?“ Objasnila sam mu da mi je suludo tek u 6. razredu obrađivati s učenicima sadržaje koji su vezani za njihovu  životnu stvarnost  jer oni idu u trgovinu i znaju da kruh ne stoji 10 kn, nego 7,99 kn, stoga moraju znati koliki ostatak trebaju dobiti. Dva smo se dana igrali trgovine. Najprije su istraživali cijene u lokalnim trgovinama. Zatim su uspoređivali cijene i otkrivali gdje su proizvodi jeftiniji. Nakon toga trebali su otići kupiti određene namirnice za 100 kn. Na kraju smo i smišljali svoje recepte, pokrenuli razrednu štednju i skupljali novac za Crveni križ.

Nakon mojeg objašnjenja da je kraj školske godine i da sam ponudila učenicima sadržaje koji su vezani za životnu stvarnost, ali da ih ne provjeravam te da su samostalno svladali sve i da sam na taj način zadržala pozitivan odnos učenika prema matematici, savjetnik je potvrdno kimnuo glavom.

ČETVRTI RAZRED – na testiranju koje sam provela u svojem razredu matematika se ubraja među tri njima najteža, najgora predmeta. Samo je jedan učenik za matematiku napisao da je voli. Razumijem i zašto. Pokušavam uloviti ritam petog razreda, jako puno računamo pred pločom, kreativnosti je malo. Zašto nitko u vertikali obrazovanja ne sjedne i ne uskladi sadržaje matematike 4. i 5. razreda, pitanje je na koje bi trebala odgovoriti profesorica koja je u stručnim vodama izrade kurikuluma matematike.

U hrvatskim bi školama nastavni sadržaji matematike mogli biti jako kreativni, ali programi se nisu mijenjali od 2006. godine, pa su učitelju vezane ruke. Neki se usude biti toliko slobodni pa obrade grafikone, decimalne i racionalne brojeve.

Krajnje je vrijeme da se maknemo od finskih, danskih i austrijskih modela i vratimo u hrvatske razrede te postanemo svjesni nove generacije učenika koja ima veliko predznanje, ali ga mi vrlo brzo brišemo držeći se programa iz godine kad oni još nisu bili ni rođeni.

Moje je pitanje trebaju li u današnje vrijeme učenici (posebno u višim razredima) automatizirati tablicu množenja i zbrajanja ili ćemo se prepustiti matematičkim igrama i pustiti ih da uče svojim tempom – ja znam odgovor.

…………………

Sandra VUK  | OŠ Sveta Nedelja | https://sites.google.com/site/4bsvetanedelja/home |UHURN Zvono

………………

Rođena je i školovana u Zagrebu, studij za učitelje završila je na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Svih je godina (točnije 23) bila zaposlena u zagrebačkoj Osnovnoj školi Augusta Šenoe. Mentorica je na metodičkim vježbama za studente UFZG-a. Trenerica je i e-mentorica mnogim učiteljima u području korištenja IKT-a u nastavi. Sudjelovala je kao „kritički prijatelj” u izradi Nacionalnoga kurikuluma. Promovirana je u učiteljicu mentoricu.

Objavljuje stručne radove i članke, izlaže na međunarodnim i državnim stručno-znanstvenim skupovima te stalno sudjeluje u profesionalnom usavršavanju svojih kolegica i kolega u Hrvatskoj i izvan nje. Profesionalni rad nastavlja od rujna 2016. u Osnovnoj školi Sveta Nedelja, a daljnju edukaciju i usavršavanje usmjerava prema svim učiteljima koji su spremni za izazov poučavanja učenika 21. stoljeća. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.

……………….

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.