Već nekoliko mjeseci intenzivno sa svojim učenicima razgovaram, odnosno raspravljam o tim pitanjima. Svi su oni željni uspjeha i htjeli bi da netko primijeti njihov trud i pohvali ih za nj. Međutim, u tome su jako nestrpljivi. Neke stare poslovice ili mudre izreke (kao što je ona da učimo za život) za njih nemaju vrijednost, ne vide njihov smisao. Kad nešto učimo, često me znaju pitati hoće li im to znanje koristiti kad odrastu, odnosno hoće li itko ikada tražiti od njih da to znaju.

Stalno im govorim o važnosti znanja uspoređujući ga s temeljima kuće.

Naime, ako temelji nisu dobri, kuća će se urušiti. Govorim im o korijenu biljke koji mora biti jak i dovoljno razgranat da izdrži nalete vjetra ili poplavu. Pričam im životne priče pokušavajući ih navesti da razumiju zašto ih tjeram da:

a) PIŠU PISANIM SLOVIMA. Da, tjeram ih. Mnogi su učenici na početku četvrtog razreda pisali malim tiskanim slovima. Oni koji više ni sami nisu uspjeli pročitati vlastiti rukopis, počeli su pisati velikim tiskanim slovima. Sve sam to zaustavila i počela ih poučavati pisanju pisanim slovima. Više od 50 % učenika koji su sudjelovali u vježbanju pisanja danas ima pravilan slovopis. Međutim, još ga nisu posve svladali. Mnogi se čude sami sebi, gledaju ta slova i shvaćaju da prvi put mogu pročitati što su napisali. Svjesna sam da neće tako pisati kad krenu u peti razred, ali dotad zahtijevam da pisanim slovima zapisuju sadržaje koje obrađujemo.

O tome sam pisala u kolumni Slovo do slova, što tu piše. 

b) GOVORE, PRIKAZUJU, RAZGOVARAJU, PRIPOVIJEDAJU… Rječnik današnjeg jedanaestogodišnjaka obuhvaća riječi poput dobro, super i O. K. Tijekom opisivanja lika učenici najčešće govore da je dobar/dobra, visok/visoka itd. Rječnik im je siromašan. Jedan je učenik tijekom svojeg izlaganja izgovorio: „Pero je bio u čudnom mudu” (engl. mood –raspoloženje). Zanimljivo je bilo da nitko nije reagirao na to što je učenik upotrijebio englesku riječ umjesto hrvatske. Kad sam od učenika tražila da ponovi rečenicu, ali da zamijeni englesku riječ odgovarajućom hrvatskom riječi, on to nije znao. Svakim je danom sve više takvih primjera. Drugi je primjer kazivanje kratkog dramskog teksta. Ni nakon 14 dana učenici nisu uspjeli naučiti svoje dvije rečenice, ali kad sam ih upitala znaju li stihove najnovije pjesme grupe Twenty One Pilots, svaki drugi učenik znao je u cijelosti tekst na engleskom jeziku.

c)ZNAJU ZBRAJATI I ODUZIMATI DO 20, TABLICU MNOŽENJA I DIJELJENJA DO 100  bez razmišljanja, odnosno automatizacijom. Ovih je dana Hrvatsku posjetio Cédric Villani, jedan od najvećih matematičara današnjice. U velikom intervjuu za Večernji list (2. travnja 2017.) izjavio je: „Budimo iskreni, matematika jest teška. Griješite ako mislite da će vam doći bez muke, boli i neugode. Matematika je avantura koja zahtijeva trud i motivaciju.” Baš to stalno govorim učenicima: „Ne tražite nove izvore zadataka, vježbajte na onima koje smo rješavali u školi sve dok ne usvojite postupak s razumijevanjem, odnosno sve dok ne budete sigurni da ste spremni za korak dalje, da sami možete u avanturu.” Pokušavam im primjerom pokazati da bi njihova nenapisana jedna nula napravila veliku razliku u obračunu plaće kad bi bili računovođe, odnosno da jedan milimetar u umanjenom mjerilu može prouzročiti to da cesta vodi u krivo mjesto…

d) IMAJU VJEŠTINE KOMUNIKACIJE I RADA U TIMU. Mislim da je to jedna od najvažnijih vještina za njihovu budućnost. Razvijaju je jako teško – ne žele prihvatiti neku drugu ideju, misle da je ono što oni izgovore jedino valjano, ne znaju procjenjivati, nemirni su dok slušaju druge, ne znaju obrazložiti vlastitu ideju i mišljenje. Kad ostvare uspjeh, kad kao mala zajednica nešto postignu, ne znaju se veseliti, nego istog trenutka traže pogreške kako bi ih mogli „prišiti” jedan drugome…

Katkad sam umorna od ponavljanja istih rečenica, ali ipak se nadam da će zapamtiti barem dio mojih riječi i da će se kad-tad sjetiti svoje učiteljice te shvatiti kako sam ih životnim pričama nastojala pripremiti za život.

Moj je razred ostvario uspjeh – velik uspjeh kojega oni nisu svjesni. Na smotri projekata prikazali su svoj projekt i dobili ovacije, pohvale komisije te pohvale drugih sudionika.

Meni preostaje da i ubuduće pripremam i vodim radionice i pokušavam uvjeriti učenike da nema uspjeha bez truda, znanja, zalaganja i upornosti.

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | https://sites.google.com/site/4bsvetanedelja/home  | UHURN Zvono

……………..

Rođena je i školovana u Zagrebu, studij za učitelje završila je na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Svih je godina (točnije 23) bila zaposlena u zagrebačkoj Osnovnoj školi Augusta Šenoe. Mentorica je na metodičkim vježbama za studente UFZG-a. Trenerica je i e-mentorica mnogim učiteljima u području korištenja IKT-a u nastavi. Sudjelovala je kao „kritički prijatelj” u izradi Nacionalnoga kurikuluma. Promovirana je u učiteljicu mentoricu.

Objavljuje stručne radove i članke, izlaže na međunarodnim i državnim stručno-znanstvenim skupovima te stalno sudjeluje u profesionalnom usavršavanju svojih kolegica i kolega u Hrvatskoj i izvan nje. Profesionalni rad nastavlja od rujna 2016. u Osnovnoj školi Sveta Nedelja, a daljnju edukaciju i usavršavanje usmjerava prema svim učiteljima koji su spremni za izazov poučavanja učenika 21. stoljeća. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.

………..

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.