… činjenica i primjera koji učenicima mogu biti korisni ako se prijave za sudjelovanje na nekom televizijskom kvizu znanja. Međutim, istodobno se govori da bi cilj kurikularne reforme trebao biti povezivanje znanja s kompetencijama koje će učenici steći, odnosno da stečena znanja i kompetencije mogu primijeniti u stvarnom životu.

• Zavaravamo li sami sebe na taj način?

U ovoj će mi kolumni kao primjeri (naglašavam da su to samo primjeri da biste uočili u čemu je pravi problem) poslužiti predmeti koji u svom nazivlju imaju riječ kultura, zatim GOO i različite vrste vjeronauka.

Glavna je svrha tih predmeta ista – razvoj mladog čovjeka koji će znati djelovati u zajednici, biti kulturan, imati osnovna znanja (u GOO-u je to nazvano usvajanjem ishoda) o tome kako komunicirati, kako prihvatiti tuđe/drukčije mišljenje itd.

Međutim, ako pogledate oko sebe, shvatit ćete da su današnji osamnaestogodišnjaci o svemu tome učili na spomenutim nastavnim predmetima od prvog razreda osnovne škole. Jesmo li dobili nove generacije mladih empatičnih ljudi – ljudi koji pomognu, pristojno komuniciraju, koji posjećuju izložbe i idu na koncerte u KD Vatroslava Lisinskog? Naravno, ne trebate me hvatati za svako slovo – ne mislim da su svi mladi ljudi takvi.

Moje je pitanje retoričko. Mi (prosvjetni djelatnici) pišemo u pripreme da ćemo u učenika razviti određene kompetencije i postići određene ishode. Međutim, odgajamo/obrazujemo li bolje i kvalitetnije ljude u odnosu na dvadesetak godina prije, odnosno kad nismo imali današnje kompetencije i ishode? Je li to puko nabrajanje dovelo do pozitivnog pomaka u društvu? Naslućujete li odgovor?

Naravno da nije. Nažalost, papir trpi sve – što mi više govorimo i  „lickamo“ pripreme, to su ti mladi ljudi zatvoreniji. Što im je više toga nametnuto, to se u njima budi veći poriv da naprave suprotno od onoga što od njih tražimo.

Znači li to da treba odustati ? Naravno da ne, ali treba tresti „stablo“ raznih učiteljskih fakulteta da hitno provedu istraživanje, to jest dubinsko „snimanje“ o tome što je stvarnost, što učenici (u današnje vrijeme) trebaju znati, što im je potrebno za život u ovom društvu te koje metode primijeniti u njihovu obrazovanju.

Zatim treba usporediti izlazne rezultate. Moramo sami sebi priznati što nam je važnije – da taj mladi čovjek stekne znanja i vještine potrebne za život ili da nauči koja je prosječna plaća u Argentini te koje se rude  i u kojoj količini nalaze u Južnoj Africi.

Treba se spustiti u „bazu“. Stalno to pišem. Znate li u kojem trenutku fakultetski profesori obrate pozornost na osnovno i srednje školstvo? Samo onda kad njihova djeca krenu u školu. To je jako, jako loše jer vlastita djeca nisu objektivno mjerilo stanja u školstvu.

Nerijetko se događa da nam se svima sudi na temelju jednog primjera. I to javno. Ako je učiteljica, prema iskazu djeteta, pred pločom učeniku rekla: „To treba naučiti kod kuće“, sutra će šokirana majka na različitim portalima objaviti „svoju istinu“ i dati svoj sud o učiteljici, hrvatskom školstvu te će drvljem i kamenjem napasti sve oko sebe. Onda tu vijest preuzimaju drugi portali i razvlače priču sve dok učiteljica ne ode na bolovanje ili pokloni peticu za neznanje.

Moja starija kći me nedavno upoznala s načinom na koji studenti uspješno polažu ispite. To izgleda otprilike ovako: uče primjere iz skripti, knjiga, predavanja – od slova do slova (tako se traži na fakultetu). Čak i zareze pamte. Na ispitu (ili kolokviju) važno je prvih deset rečenica napisati od slova do slova kao što piše u skripti/knjizi. Nakon položenog ispita, prema njezinim riječima, rade delete (brisanje) tih stvari iz glave. Dakle, sve je naučeno samo privremeno, znanje je reproducirano bez razumijevanja i zatim ga se briše. Ako mislite da jedino ona tako radi, razgovarajte s uspješnim studentima i čut ćete istu priču.

Zašto? Moja kći kaže da joj znanje o tome  kako se ocjenjuje u Čileu ili kako izgledaju pisane provjere u Argentini neće puno pomoći u njezinu radu, ali da se na ispitu to traži (od slova do slova). Nabubaj – reproduciraj – obriši, tako to oni zovu.

Ima i jedan pozitivan primjer – razredna se nastava još uvijek dobro snalazi u tom moru činjenica i svatko od nas prosuđuje koliko duboko treba u nj zaroniti i koliko učenike nešto zanima. Što se događa od petog razred nadalje najbolje znaju učenici i roditelji. Na nama je da oplemenimo i kritički razmišljamo o onom području u kojem smo stručnjaci.

….

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | https://sites.google.com/site/prvibsvetanedelja/  | UHURN Zvono

………..

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.

 ………………

DNEVNIK JEDNOG ODRASTANJA > Imamo problem, a to je priroda i društvo > kolumna je objavljena  22. siječnja 2018.