Kolumna
Sandra VUK, majka dviju kćeri – učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle. SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
DNEVNIK JEDNOG ODRASTANJA
Likovni mi volimo [3. dio]
objavljeno: 3. prosinca 2018.

U Školi za život najmanje se govori o tim sadržajima, a upravo su ti sadržaji najpotrebniji današnjim generacijama. 

Naravno, to ne znači da naši učenici jednog dana trebaju biti svjetski poznati slikari, nego da im trebamo omogućiti razvoj u tim područjima, odnosno pripremati im najkvalitetnije sadržaje i poticati ih, pa neka se poslije opredijele što žele biti (većina mojih učenika želi biti učitelj/učiteljica ili nogometaš).

Nažalost, nerijetko u školskim dvorištima vidim mnoštvo odbačenih likovnih mapa.

 

ZAŠTO?

Jednom je netko proširio priču da moramo uništiti likovni rad koji smo ocijenili. Taj netko (iako sam istraživala, nisam uspjela otkrila o kome se radi) očito nije proučio zakone o privatnom i intelektualnom vlasništvu. Naime, rad koji je izradio učenik intelektualno je i privatno vlasništvo tog djeteta. Postoji i druga zakonska prepreka, a to su sredstva kojima je napravljen rad, a koja su kupili roditelji. Naime, likovna mapa i likovno-tehnička sredstva (tempere, vodene boje, olovke…) koja su kupili roditelji i rad izrađen tim sredstvima pripada njihovu djetetu. Nadalje, preporuka je da čuvamo provjere koje smo planirali vremenikom.

Imamo li pravo baciti učenički rad?

Ako su kriteriji izrađeni prema svim elementima koje trebaju sadržavati, ako je vrednovanje javno u razredu, ako je sat izveden u skladu sa svim načelima metodike likovne kulture, zašto bacate radove učenika?

Ako mislite da nema učitelja koji to rade, u zabludi ste. Ove su godine to mogli primijetiti svi sudionici državnog skupa iz područja likovne kulture i umjetnosti koji je održan u Zagrebu. Pored zgrade gdje je održan skup nalazi se jedna osnovna škola. Kontejner za smeće bio je premalen za sve likovne mape i učeničke radove koji su bili bačeni. Najžalosnije je bilo to što je skupina djece „čeprkala“ po smeću tražeći svoje radove. U jednom sam trenutku htjela fotografirati prizor, ali sam odustala.

Nažalost, to nije jedini primjer. U jednoj su školi čistačice skrivećki pozvale učiteljicu da dođe i uzme mnoštvo neiskorištenih papira iz bačenih mapa. Naravno da je učiteljica to napravila skrivećki jer nije željela ni u koga upirati prstom, a  čistačice su primijetile da ta učiteljica stalno slika radove i izlaže ih, crta i izrađuje radove s učenicima, odnosno da će dobro „utrošiti“ papir.

Primjera ima jako puno (na moje inzistiranje i moje je dijete kući donijelo mapu nakon završenog razreda – prepunu praznih papira, ali bez ijednog rada).

Možete reći da sam osvetoljubiva, ali zapravo radim i trudim se da „otvorimo“ učionice i da satu likovne kulture pristupimo kao i ostalim (obrazovnim) predmetima – da uživamo, učimo, istražujemo i da budemo ponosni na učeničke radove.

Njihovi su radovi ogledalo našeg rada, uvijek imajte to na umu.

Naš rad možete pratiti OVDJE.

…………………….

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | https://sites.google.com/site/prvibsvetanedelja/  | UHURN Zvono

………..

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.