Kolumna
Sandra VUK, majka dviju kćeri – učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle. SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
DNEVNIK JEDNOG ODRASTANJA
Moja učionica
objavljeno: 11. rujna 2017.

U postupak preventivnog djelovanja uključena je cjelovita priprema nastave od pripreme poticajnog prostora za učenje, osiguravanja mogućnosti raznovrsne interakcije između nastavnika i učenika i učenika međusobno, postavljanja pravila ponašanja i utvrđivanja posljedica njihova nepridržavanja do planiranja tehnika vođenja razrednih aktivnosti. (Razredni menadžment, dr. sc. Slavica BAŠIĆ, izv. prof.)

Naša je učionica ogledalo učenika koji u njoj borave i njihova rada. Pokraj mojeg stola nalaze se kutije na koje sam napisala „izgubljeno – nađeno”. U njih pospremamo pribor koji pronađemo na podu. Stoga učenici, ako im nešto nedostaje, najprije traže pribor u tim kutijama.

Iznad zelene ploče nalaze se pravila ponašanja u stihovima koje je smislila Mirna Grbec. Mogu se preuzeti OVDJE.

Pravila nastojim ponoviti jednom na dan, a mnogi ih ritmično ponavljaju sa mnom. Ponavljajući ih, pomalo smo i uglazbili stihove. Učenici ih se pridržavaju. Na vratima se nalaze obrisi djevojčice i dječaka od kartona. Kad učenik/učenica izlazi iz učionice, okrene odgovarajući obris na stražnju stranu.

To je treća generacija učenika koja ne prekida nastavu – učenici ne moraju podignuti ruku i tražiti dopuštenje za odlazak u zahod, nego samo pogledaju u smjeru slike na vratima i iziđu bez pitanja.

Na panoima se nalaze njihovi prvi radovi koji su pomalo nevješti, ali su mi baš zbog toga divni i posebni. Naime, draže mi je da panoe krase učenički radovi nego plakati koje su smislili neki grafički dizajneri.

Dva su važna obilježja nastave koja imaju velik utjecaj na tijek, radno ozračje te rezultat poučavanja i učenja, a nijedno nije sastavni dio nastave:

  • opći izgled učionice kao prostora za učenje (raspored klupa, mjesto za nastavnika, udaljenost učenika od ploče, boja zidova učionice, osvijetljenost i sam oblik učionice)
  • sastav i veličina obrazovne grupe (socijalno podrijetlo učenika homogeno ili heterogeno, sposobnosti učenika, gdje je težište individualnih razlika i koliko su one velike, povezanost sposobnosti, stil učenja, sposobnosti i temperament, zatim sposobnost koncentracije i njezino djelovanje na nastavno ozračje).

Uređenje učionice učionica je okružje u kojemu se zbiva proces učenja, a organizirana je u skladu s različitim svrhama. Ona se može urediti tako da se povećaju, zadrže ili smanje određeni tipovi učeničkog uključivanja u rad i komunikaciju. To uključuje raspored sjedenja, stvaranje posebnih prostora unutar učionice za određene zadatke, uspostavu nastavnog prostora za male grupe učenika i ograničenje otvorena prostora. Prostor može biti strukturiran tako da povećava mogućnost nadzora nad djecom i ukloni mogućnost problema s disciplinom. Problematično ponašanje često se može spriječiti ako je radni prostor dobro organiziran, pa omogućuje mirno, sređeno kretanje i maksimalno umanjuje odvlačenje pozornosti. (Razredni menadžment, dr. sc. Slavica Bašić, izv. prof.)

U prvom razredu volim složiti klupe u nepravilan oblik slova E ili, kao što piše u ovom članku, u izgled leptira.

Ono što mi je puno važnije od rasporeda klupa stalna je izmjena rasporeda sjedenja – učenici svakog tjedna sjede u klupi ispred one u kojoj su sjedili u prethodnom tjednu. Kad su dovoljno dugo školarci, na satu razrednika izvlače papiriće s brojevima i sjede s onim učenikom čiji su broj izvukli. Na taj način izbjegavam to da neki učenici zbog svoje visine sjede uvijek u zadnjoj klupi ili da neki drugi učenici zbog slabijeg vida sjede uvijek u prvoj klupi.

U ovoj generaciji moram pripaziti i na mjesto sjedenja učenice koja je u invalidskim kolicima, ali to je samo još jedan izazov koji moju učionicu čini posebnom.

Na kraju učionice nalazi se razredna čitaonica – malen kutak u kojem učenici mogu čitati i/ili rješavati zadatke u različitim vježbenicama. Imamo i kutak koji smo nazvali Papirko. Tamo odlažemo papir te na taj način čuvamo okoliš.

U jednom kutku učionice nalazi se i pribor za TZK (spužvasta lopta, kolut, tri vijače, spužvaste loptice…). Učenici sami pospremaju i uzimaju pribor kad imamo TZK. Sve je to samo dio moje učionice. Na kraju godine, kad sve skinemo, izgleda ogoljelo i prazno. Za četvrtaše je jedan od najtužnijih trenutaka kad svoju učionicu vide praznu. Meni je to pokazatelj da je dobro što učionicu nastojim oplemeniti detaljima koji njima puno znače.

Poticaj za pisanje ove kolumne bio je tekst preuzet sa stranica AZOO-a koji se može pronaći OVDJE.

 

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | https://sites.google.com/site/prvibsvetanedelja/  | UHURN Zvono

………..

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.