I na kraju, kad smo sve zgotovile, sve se usuglasile i kad je sve bilo gotovo, obuhvatio me takav nalet sreće što sam okružena takvim učiteljicama.

Današnji članak posvećujem svakoj od njih, jer one oplemenjuju moj rad, moje su gorivo i veliki jarbol dok me štite od vjetra.

DUBRAVKA PETKOVIĆ, OŠ Fažana… Moja e-mentorica i učiteljica koja je puna živosti i dječje zaigranosti. Njoj najčešće prvoj kažem svoje ideje. Ona ih vidi očima koje su puno manje naivne i iskreno mi kaže što možemo, a što ne.

Gdje ćemo nešto raditi koristeći tehnologiju, gdje ćemo surađivati?

Njezina ideja otprije nekoliko godina: TJEDAN BEZ KNJIGA, gdje je sav informatički težak dio zamjene gradiva iz knjige za interaktivne sadržaje bio u životu samo jednu generaciju. Šteta, ali znam da će Dubravka opet osmisliti nešto čudesno i kvalitetno za sve nas, a posebno za svoje učenike.

VIŠNJICA ŠESTAK, OŠ “Prof. Blaž Mađer”, Novigrad Podravski… Malena žena golemog srca. Da samo mali dio nas zna u kakvim uvjetima radi i što i kako radi, mnoge metodike na našim fakultetima pokrile bi se po ušima. Višnjica radi u depriviranoj sredini, svi njezini đaci su učenici koji se školuju po posebnim potrebama, učenici ostavljeni od sustava, različitih centara, od svih osim nje. Višnjica potkraj godine sasvim tiho sve nas zamoli naše rabljene udžbenike za svoje đake. Izrađuje materijale da ta djeca nauče osnovno – HRVATSKI JEZIK. Hrani ih kad su gladni, jer se sustav sa zakašnjenjem od šest mjeseci sjeti da su tamo neka djeca gladna. Kad mi priča kako im je kuhala čaj i kako su se zajedno grijali, imam potrebu sve učenike svog razreda odvesti tamo da to vide i dožive, jer većina se dovozi u školu, skoro do ulaznih vrata. Višnjica sve moje ideje provodi u život. Prati me u stopu. Daje mi krila. Kaže mi…MI to možemo, izgurat ćemo, radit ćemo, i ja znam tada da smo na dobrom putu.

SNJEŽANA DUIĆ, OŠ Vinka Žganca, Zagreb… Žena mrav, samo to je dovoljno da je opiše. Bori se protiv svih stereoptipa, bori se isključivo za dobrobit učenika i stalno, ali stalno radi. Kad njoj iznesem ideje, znam da će ona odmah okupiti cijeli tim, organizirati, posložiti. Nikad se nije požalila kad bih rekla da trebamo izići u medije s pozitivnim pričama o školstvu, moramo otvoriti učionice, treba biti prepoznat rad… Snježana je uvijek barem korak ispred svih ostalih učiteljica koje poznajem.

MARICA JUREC, OŠ Zrinskih, Nuštar… Naš temelj. Možda nije aktivna kao ostale, ali ona je ona u skupini koja će sve preispitati, sagledati dobre i loše strane, istražiti sve mogućnosti. Prava matematičarka. Kad krenem s idejama, ona kaže STOP, što uvijek poslušam. Kaže ponekad – bolje malo, ali kvalitetno nego da se raspršimo. Pogledajte samo stranicu Mementa prijateljstva, naša Marica je njezina autorica.

ĐURĐICA KRTANJEK, OŠ Franje Serte, Bednja… Žena koja poznaje sve zakone, sve naše mogućnosti, sve naše okvire i točno zna kad smijemo istupiti izvan okvira, koliko duboko i što se točno traži. Đurđica sve moje projekte potkrijepi (kako ja volim reći Bloomom) glagolima i učini ih jakima, izvedivima, drugačijima, inovativnima. Ponekad neka sasvim mala ideja, koja mi klikne, nakon ruku moje Đurđice postane ideja o kojoj govori Hrvatska. Već spomenuti Memento prijateljstva, koji podupire i Ministarstvo obrazovanja i sporta, postao je tako velik isključivo njezinom zaslugom, jer je moju prvotnu ideju izbrusila i izglancala.

Ima još učiteljica u mom okruženju, ali ovo je nukleus Udruge hrvatskih učitelja razredne nastave Zvono. Rasprostranjene smo po cijeloj Hrvatskoj, ali ne prođe ni jedan dan da međusobno ne komuniciramo, zajedno napravimo, osmislimo, riješimo, aktualiziramo…

Lijepo je raditi u ovoj vrijednoj virtualnoj ZBORNICI.

…………

Sandra VUK

OŠ Augusta Šenoe, Zagreb

UHURN Zvono