Kolumna
Sandra VUK, majka dviju kćeri – učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle. SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
DNEVNIK JEDNOG ODRASTANJA
Na kraju…
objavljeno: 18. lipnja 2018.

napisat ću nešto o svim područjima u kojima sam aktivno sudjelovala.

  • PRVI RAZRED – zapravo je bilo lakše nego što sam očekivala. Generacija je to djece koja je od prvog dana htjela sve ono što sam za njih planirala, aktivno su sudjelovali u svemu i upijali znanje poput spužvica. Nisu svi jednako lako svladavali nastavno gradivo – svaki ga je učenik svladao u skladu s vlastitim mogućnostima, ali svi su napredovali. Suradnja s roditeljima bila je profesionalna, bili su otvoreni za suradnju, pa smo sagradili temelje koje ćemo zajedno nadograđivati tijekom godina koje su pred nama.

  •  Ove sam godine napredovala i u svojem zvanju – postadoh savjetnicom. Iako postoje oni koje ne misle tako, svoj sam status dobila stalnim radom na poboljšanju edukacije ljudi iz struke, učenjem o novim načinima poučavanja, čitanjem literature i samoedukacijom, projektnim pristupom radu i svim uspjesima koje sam ostvarila sa svojim učenicima. Osim statusa, nadam se da će novo zvanje izazvati i veće zanimanje prosvjetne zajednice da s njima podijelim to što znam, odnosno kako radim ili kako učenici na drukčiji način usvajaju sadržaje koji ih zanimaju.

  

  • Ove školske godine završava i moja funkcija predsjednice Udruge hrvatskih učitelja razredne nastave. Iza sebe ostavljam dobro uhodanu Udrugu koja je ostvarila jako puno na području edukacije učitelja o upotrebi IKT-a u nastavi. Tijekom osam godina uspjele smo od mnoštva nepoznatih učiteljica (iza računalnog ekrana) postati učiteljice s imenom i prezimenom koje voditelji ŽSV-a pozivaju na županijska stručna vijeća diljem Hrvatske, koje vode mnoge velike projekte i pišu kolumne. Vrijeme je da mlade snage donesu „svjež vjetar u jedra„ Udruge i da nastave tamo gdje smo stali. Počinje predizborna kampanja o kojoj se možete informirati na mrežnim stranicama Udruge (http://udruga-zvono.weebly.com/).
  •  Ovo je moja 170. kolumna – 170 puta po dvije kartice teksta u protekle 4 godine. Na neki način i ovoj kolumni dolazi kraj. Naša razredna nastava traje 4 godine, kao i ovaj ciklus pisanja kolumne čiji je naziv Dnevnik jednog odrastanja. Hoću li se vratiti pisanju najesen? Još ne znam odgovor na to pitanje zbog nekoliko razloga. Kad nešto pišem, nekoliko puta provjeravam jesam li nešto slično već napisala. Ne želim se ponavljati. Nadalje, događaju mi se čudne situacije u kojima shvaćam da većina ljudi stisne opciju sviđa mi se na temelju uvodne slike i da rijetko pročitaju cijelu kolumnu (sve naslovnice sama izrađujem, stoga mi je pomalo i drago da su barem njih uočili jer sam se oko svake potrudila).

Mlađe kolegice nakon mojih predavanja znaju pitati: „Tako lijepo objašnjavate, zašto ne pišete?“ Dođe mi da lupam glavom o zid. Starije su kolegice jako „peckave“ u svojim osvrtima, najčešće upotrebljavaju riječi plitko, površno, poznato… (često se pitam jesu li barem koju kolumnu cijelu pročitale).

Ako se i vratim pisanju, bit će to u nekom manjem opsegu. To će se, ako se dogodi, dogoditi tek nakon što razgovaram s gospođom Matildom Bulić koja mi je i pružila ruku prije 4 godine i omogućila mi pisanje kolumni.

  •  Objavljivanje materijala, voditelj projekta, administracija različitih grupa – u jednom trenutku bila sam administrator čak 27 grupa na Facebooku u kojima su članovi imali svakakve prohtjeve ne birajući vrijeme ni način pisanja. Pojedince nije zanimalo imam li nastavu, jurim li po svoje dijete… Ljudi su htjeli klikom miša riješiti svoj problem, tj. da ja to napravim umjesto njih. Ni tu se neću u potpunosti povući, ali Facebook i Google neće više biti moj izbor. Materijal koji budem izrađivala bit će namijenjen mojem razredu, a sve ostalo bit će potrebno pronaći u internetskim bespućima.

Na kraju želim zahvaliti svima koji su čitali kolumne do kraja, zatim uredniku Karlu koji je uvijek munjevitom brzinom rješavao sve što sam ga zamolila. Hvala uredništvu Školskog portala na svih 170 objavljenih kolumni i na tome što se nisu miješali u ono što sam napisala. Hvala gospođi Matildi što je vjerovala da mogu.

Tuga je stanje, stanje koje u meni potakne introspekciju, koje me potiče na razmišljanje. Nakon dosta prolivenih suza bistrije vidim, krećem nekako osnažena u novu avanturu.

Odmorite se tijekom ljeta, znam da ja sigurno hoću. Bit će to prvo ljeto u 8 godina bez volonterskog rada oko Zbirke nastavnih materijala, bez planiranja velikih projekata ili edukacija.

 

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | https://sites.google.com/site/prvibsvetanedelja/  | UHURN Zvono

………..

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.