Činjenica je da je industrijalizacija dovela do nedostatka vremena i smanjenog utjecaja obitelji i obiteljskog odgoja.

Sada učenik traži interakciju, u mom tekstu traži hipervezu, traži poveznice, traži da se obratim samo njemu. U nastavne metode ulaze nove metode istraživanja, povezivanja, dijeljenja i online suradnje. Prije nego krenemo tako prema učenicima trebalo bi te metode razvijati i među učiteljima.

Sve više ćemo imati učenika koji iz nekog razloge ne mogu pohađati nastavu. Morat ćemo naučiti održati sat ili temu pred kamerama, istovremeno koristeći neku prezentaciju ili pomičnu sliku. Morat ćemo poslati zadatke učenicima, pa nakon toga tražiti povratnu informaciju i vrednovati je, a tome zastarjele metode odavno ne mogu odgovoriti.

Znate li da je jedno od najvećih novih tržišta APP edukativni programi za mobitele? Što je to? To su edukativni programi predškole i škole na „pametnim“ telefonima. Imamo li uopće metode kako to iskoristiti u radu i možemo li pametne telefone koristiti u razredu? Kako roditelje pitati imate li pametni telefon, smiju li učenici tako“skupu“ stvar donositi u školu, tko će paziti na nju itd.?

Postavlja se mnoštvo pitanja, a edukativni programi rastu. I to ne samo različite igre, nego kvalitetni programi. Na hrvatskom jeziku imamo kvalitetne materijale koje izrađuje tim stručnjaka u projektu koji se zove ICT AAC (dostupna je free verzija za skidanje na pametne telefone koja sadrži igre za prepoznavanje glasa, slogova, matematike…).

U mom razredu koristimo u radu učiteljičin pametni telefon. Pokazalo se da učenici njime fotografiraju, snimaju male videoisječke, pronalaze zadane im sadržaje, a u slobodno vrijeme vrlo rado se i igraju u spomenutom programu ICT AAC (moj razred voli Matematičku igraonicu).

Navest ću sat povezanosti različitih sadržaja koji smo održali u jednom danu:

priroda i društvo, tema Moje mjesto. Najprije smo umanjenim prikazom i koristeći Google maps pogledali gdje nam je škola, koje okolne ulice je omeđuju, gdje oni stanuju, pa smo prikaz preusmjerili na teren i virtualno prošetali kvartom. Nakon toga smo izišli na ulice, ali na papiru smo imali napisana imena okolnih ulica, uočili smo da se snimke razlikuju u odnosu na stvarnost (drugo godišnje doba), da je sagrađeno nekoliko novih zgrada i da prikaz nije bio potpuno točan.

Sve što smo vidjeli zapisali povezali smo s likovnim, povezali s matematikom (umanjeno mjerilo) i trajanje “sata” je bilo vremenski oko tri sata jer htjela sam da svaki učenik vidi prikaz.

Tijekom cijelog dana pitala sam se koje su to nastavne metode – dodirni, raširi, uoči, poveži…, znate li im ime?

Likovni prikaz našeg kvarta i naše škole

…………….

Pri donošenju novog kurikuluma trebat će voditi brigu i o tom metodičkom dijelu, novim načinima pristupa temama, novim tehnologijama i više od svega novim generacijama učenika koje treba usmjeriti, biti im zanimljiv i suvremen.

…………

Piše: Sandra VUK | Osnovna škola Augusta Šenoe – Zagreb | UHURN Zvono | 

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i stavovima kolumnista i ne mora odražavati stavove uredništva Školskog portala ni Školske knjige.