Dok smo sjedili u malim skupinama, razmišljala sam kako sam te kategorije roditelja vidjela kao učiteljica i kako je to zanimljiva tema jer vidim da polako pušu novi vjetrovi i odustaje se od popustljivog odgoja i života pod staklenim zvonom.

Pažnju mi je pedagoginja pobudila prvom rečenicom: Znate li da je samo troje djece reklo na upisu u prvi razred da se netko s njima od obitelji igra, primjećuje ih, provodi aktivno vrijeme? Jesmo li svi izgubili iz vida te nove generacije trčeći za boljem sutra?

Roditeljski stilovi – u udžbenicima iz pedagogije piše da razlikujemo četiri osnovna stila roditeljstva

a) AUTORITARNI RODITELJI – kombinacija ravnodušnih i zahtjevnih roditelja, postavljaju mnoga pravila i zahtjeve djeci, koriste nagrade i kazne kako bi pridobili djecu da slijede ta pravila i zahtjeve. Oni se ne nauče oslanjati na sebe, nego slušaju druge. Djeca odrasla u takvim obiteljima teško prave vlastite dobre izbore i kad pogriješe krive druge za to, vršnjake, odrasle koji imaju nerealne zahtjeve, teško preuzimaju odgovornost za ono što rade i odlučuju.

Ukoliko su roditelji skloni kažnjavati pogreške (vikanjem ili fizičkim kaznama) djeca su sklona ili biti jako tiha i poslušna ili se prikloniti neprijateljskom ponašanju prema drugoj djeci, često slabijoj od sebe.

b) POPUSTLJIVI RODITELJI  – kombinacija brižnih, toplih, suosjećajnih i popustljivih roditelja, vjeruju da djeca moraju imati mnogo slobode (često i zato što je oni nisu imali ili žele odgajati suprotno od onoga kako su sami odgajani) i da ne smiju biti kontrolirana od strane odraslih. Oni imaju malo ili nimalo kontrole nad djecom i posjeduju malo načina discipliniranja. Popustljivi roditelji obično daju djeci previše slobode, a time i previše odgovornosti, jer djeca ne znaju često dobro procijeniti što je dobro u nekoj situaciji napraviti ili kako postupiti. Oni jesu brižljivi i suosjećajni, ali nisu zahtjevni.

Takva djeca često imaju pozitivnu sliku o sebi, dobro mišljenje o sebi, čak i bolje nego što bi njihovi učitelji i vršnjaci o njima rekli. Mogu biti lošiji učenici, jer se ne umiju disciplinirati i ponašati odgovorno prema učenju, a često imaju i problema zbog lošeg i preslobodnog ponašanja u školi. Očekuju da ih svi prihvaćaju i vole bez obzira kako se ponašaju

c) RAVNODUŠNI RODITELJI su kombinacija hladnih, nesuosjećajnih roditelja  koji su u isti mah i popustljivi. Oni su često takvi jer su previše umorni ili okupirani drugim stvarima da bi se mogli baviti pravilima i nadgledanjem njihovog izvršavanja. Te roditelje nekad nazivamo i onima koji ne primjećuju. Oni nisu niti brižljivo suosjećajni, niti zahtjevni.

Djeca mogu imati sve što im treba u materijalnom smislu, ali nekako rastu ostavljeni sami sebi. Razvijaju hladan odnos prema drugima i nemaju dobre socijalne vještine. Često su problematičnog ponašanja prema drugima ili prema njihovoj imovini. Kako bi osigurali osjećaj vlastite vrijednosti i važnosti skloni su manipulirati drugima i uspostaviti kontrolu nad njima. Djeca popustljivih roditelja vrlo često impulsivna, agresivna, buntovna i s izraženom potrebom da dominiraju nad drugima.

d) BRIŽNI RODITELJI djetetu svojim djelima poručuju da im je važno kako se osjeća i što misli. Jasno iskazuju svoje standarde i kriterije, cijene samokontrolu i pružaju djeci objašnjenja za postojeća pravila. Ovakvi roditelji su brižljivi, suosjećajni i zahtjevni.

Uključuju svoju djecu u donošenje obiteljskih odluka, dopuštaju djeci da sami donesu odluke, aktivno ih usmjeravaju i pomažu u tome. Djeca sa ovakvim roditeljima mogu razgovarati o svim temama, čak i kada se ne slažu. Ostavljaju djeci mogućnost slobode izbora (sa naglaskom na dobro i bolje), pri čemu se ne gubi iz vida da takva sloboda podrazumijeva i određena kućna pravila, poštivanje normi.

Sve ovo je preuzeto i ukratko navedeno iz ove knjige Škola za uspješno roditeljstvo.

Nakon ovih osnovnih podjela, pedagoginja je pozvala roditelje da u malim skupinama pokušaju definirati, pronaći svoj stil te se na taj način predstaviti (predstaviti roditeljski stil).

Nitko od nas nije mogao odabrati baš određeni oblik, nego je zajednički stav bio da svi uzimamo najbolje iz određenih stilova i da učimo.

Učimo na vlastitim greškama, učimo uz našu djecu, učimo jer želimo napredovati u roditeljstvu i želimo odgojiti samostalne, tolerantne ljude koji mogu preživjeti u današnjem svijetu i kritički razmišljati.

Navedena knjižica dala mi je puno ideja kako da organiziram neke od budućih roditeljskih sastanaka ili neke radionice sprovedem u razredu među učenicima.

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja |   https://sites.google.com/site/4bsvetanedelja/home | UHURN Zvono

………………

Rođena je i školovana u Zagrebu, studij za učitelje završila je na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Svih je godina (točnije 23) bila zaposlena u zagrebačkoj Osnovnoj školi Augusta Šenoe. Mentorica je na metodičkim vježbama za studente UFZG-a. Trenerica je i e-mentorica mnogim učiteljima u području korištenja IKT-a u nastavi. Sudjelovala je kao „kritički prijatelj” u izradi Nacionalnoga kurikuluma. Promovirana je u učiteljicu mentoricu.

Objavljuje stručne radove i članke, izlaže na međunarodnim i državnim stručno-znanstvenim skupovima te stalno sudjeluje u profesionalnom usavršavanju svojih kolegica i kolega u Hrvatskoj i izvan nje. Profesionalni rad nastavlja od rujna 2016. u Osnovnoj školi Sveta Nedelja, a daljnju edukaciju i usavršavanje usmjerava prema svim učiteljima koji su spremni za izazov poučavanja učenika 21. stoljeća. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.

………..

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.