U posljednje je vrijeme ta stranica omiljena među korisnicima. Odlučili smo nekoliko dana pratiti njezinu posjećenost. Bez obzira na to što je dostupna svima – učenicima, roditeljima i učiteljima – najviše je posjećena ujutro od 7.40 do 8.20 te poslijepodne od 13.20 do 14.10. To su dva vrhunca u danu u preuzimanju dostupnih materijala.

Svakome tko radi u školstvu jasno je da većinu materijala preuzimaju učitelji prije početka rada u razredu. Zamišljam računala i pisače koji rade bez prestanka i griju zbornicu dok učitelji čekaju u redu kako bi ispisali željeni test.

Zašto je „testomanija” toliko zahvatila naše društvo?

Je li nužno sve provjeravati? Je li svaka definicija u udžbeniku važna za sljedeći stupanj obrazovanja? Koliko neprestano testiranje svega i svačega ima veze sa suvremenim nastavnim pristupima radu? Je li test jedini pokazatelj znanja?

Pitam se to već dulje vrijeme. Za neka pitanja znam odgovor, a za neka ga naslućujem. Nažalost, nismo dovoljno zrelo društvo da bih o tome mogla govoriti potpuno slobodno a da se netko ne osjeti uvrijeđenim.

Zato ću, kao i uvijek, napisati primjere svojeg načina rada u razredu (koji ne bi trebali biti ogledni primjeri, već samo primjeri dobre prakse).

a) Moji učenici pišu provjere znanja nakon velikih nastavnih tema. Često to nisu klasične provjere. Uvijek se trudim sastaviti ih sama. Čini ih niz objektivnih zadataka koje učenici trebaju dopuniti. U nekim zadatcima trebaju nešto dodatno objasniti. Na kraju je pitanje za razmišljanje. Ne koristim se provjerama iz zbirke jer se njima koriste roditelji/učenici tijekom ponavljanja gradiva (to i jest svrha zbirke).

b) Mnoge nastavne teme provjeravam usmeno – u hodu, s pomoću niza pitanja koja povezuju prijašnje usvojeno znanje, a potrebno im je da odgonetnu zagonetku koju im zadam. Ne tražim od učenika da znaju napamet definicije iz udžbenika, puno mi je važnije da sami razmišljaju i logički zaključuju.

c) Učenici usvajaju nove sadržaje istražujući. Primjer takva rada bila je obrada cjeline Uvjeti života u tlu. Donijela sam u školu dvije čaše i velik grumen zemlje u kojem se skrivala gujavica. Rekla sam učenicima da mi, koristeći se svime što imaju u torbi u vezi s nastavnim predmetom Priroda i društvo, objasne vezu između gujavice, grumena zemlje, čaše i vode.

d) Učimo u izvanučioničkoj nastavi – držim da je takav oblik nastave bitan u provjeri usvojenosti nekog trajnog znanja u stvarnom životu. Izvrstan je primjer izvanučioničke nastave odlazak u kazalište. Već u autobusu imam niz pitanja za učenike – o obilježjima godišnjeg doba, prometu, padalinama… Kada stignemo u kazalište, pitam ih što je zastor, a što gledalište, tko je glumac, gdje se glumci školuju, kakvo je to zanimanje, tko je napisao djelo, koje su razlike između pročitanog djela i kazališne predstave… Za provjeru tog znanja nije mi potreban test, dovoljan je razgovor u kojem odmah shvatim tko naučeno gradivo zna primijeniti u stvarnom životu, a tko ne zna.

e) Učenici postaju učitelji – to je igra (provjera) koju najviše vole. Jednom tijekom školske godine dopustim učenicima da zamijenimo uloge. Sami biraju jedan od šest nastavnih predmeta koje ja poučavam. Zadatak shvaćaju ozbiljno i vrijedno se za nj pripremaju. Izrađuju prezentacije, plakate, traže dodatne sadržaje, uče dijelove teksta napamet. Dopustim im da na kraju sata provedu petominutnu provjeru kako bi saznali jesu li ih kolege iz razreda slušali. Taj im se dio najviše sviđa. Možda se zadatak čini jednostavnim, ali s pomoću njega ostvarujem dva velika cilja: učenici se trude postići što bolji rezultat u provjeri, da pokažu koliko su pozorno slušali svojeg prijatelja / svoju prijateljicu (i na taj način usvojili cijelu nastavnu jedinicu), a kad moraju ispraviti 26 kratkih pisanih provjera, shvate da učiteljičin posao nije nimalo lak.

U svojem razredu svakodnevno na različite načine provjeravam znanje učenika, samo oni toga nisu svjesni.

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja |  https://sites.google.com/site/4bsvetanedelja/home | UHURN Zvono

………………

Rođena je i školovana u Zagrebu, studij za učitelje završila je na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Svih je godina (točnije 23) bila zaposlena u zagrebačkoj Osnovnoj školi Augusta Šenoe. Mentorica je na metodičkim vježbama za studente UFZG-a. Trenerica je i e-mentorica mnogim učiteljima u području korištenja IKT-a u nastavi. Sudjelovala je kao „kritički prijatelj” u izradi Nacionalnoga kurikuluma. Promovirana je u učiteljicu mentoricu.

Objavljuje stručne radove i članke, izlaže na međunarodnim i državnim stručno-znanstvenim skupovima te stalno sudjeluje u profesionalnom usavršavanju svojih kolegica i kolega u Hrvatskoj, a i izvan nje. Profesionalni rad nastavlja od rujna 2016. u Osnovnoj školi Sveta Nedelja, a daljnju edukaciju i usavršavanje usmjerava prema svim učiteljima koji su spremni za izazov poučavanja učenika 21. stoljeća. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.

…………

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.