… da mi prepričaju neku dogodovštinu koja im možda i nije toliko važna, ali se imaju potrebu istaknuti.

Zovem ih (od milja i dragosti) pijavicama.

Sljedeća je skupina učenika ona koja se povodi za drugima. To su učenici koji nemaju dovoljno samopouzdanja da sami što predlože. Oni će rado potrčati razredom ili šetati hodnikom jer je netko drugi to već napravio. Njih (od milja i dragosti) zovem nevidljivima jer su uvjereni u to da ih nitko ne primjećuje (eto, ja ih primjećujem).

Sljedeću skupinu čine djevojčice koje imaju svoje grupe na različitim društvenim mrežama i tamo se hvale majicama s motivom koji blješti ili novom, ludom frizurom. Za razliku od prošlih generacija, djevojčice to rade potiho, „ispod oka“ me pogledavaju tražeći moje odobrenje. Kad im pohvalim novu majicu ili divnu frizuru (divim se roditeljima koji ujutro imaju strpljenja i volje raditi frizure djevojčicama), one se blago zarumene. Među njima su dva do tri dječaka koji žele sve znati i, za svaki slučaj, dežuraju među učenicama. Njih zovem (od milja i dragosti) svojim kraljicama.

Postoje i učenici i učenice koji ne pripadaju nijednoj određenoj grupi, stoga idu od jednih do drugih i druže se sa svima podjednako. Razlika u odnosu na prošlu generaciju je ta da su puno otvoreniji za suradnju, nitko ne radi „dramu“ oko toga tko s kim sjedi, dijele se u plesne parove bez prigovora i svaku aktivnost prihvaćaju dobronamjerno i otvorena srca.

Zbog te dobre atmosfere u razredu svoj rad nastojim prilagoditi upravo njima – izrađujem personalizirane zadatke.

U provjerama koje pišem za svoj razred koristim se njihovim imenima. U matematičkim pričama nastojim spomenuti svakoga pojedinačno i povezujem zadatke s onim što vole. Ako već ilustriram neki nastavni listić, nastojim da to bude povezano sa sadržajem koji učenici vole.

Glavni likovi priča koje pišem za vježbanje čitanja uvijek su moji učenici. Kad ih čitamo, to izaziva smijeh, ali i pruža velik poticaj da budu onakvi kakvi su u priči.

■  PRIMJER PRIČA

■  PRIMJER SATA GLAZBENE KULTURE

Ta topla i suradnička atmosfera „razlila se“ i na moju bivšu generaciju koja svakodnevno dolazi u posjet prvom razredu. Čitaju im i razgovaraju s njima. Njihov odnos prema meni utječe na te male glave, pa i oni žele stvoriti isti takav odnos sa mnom.

Često cijeli dan ne izađem iz razreda jer je u njemu, ako i vlada buka, ozračje pozitivno i poticajno. Vidim da to odgovara i učenicima jer u posljednje vrijeme ostaju i na dopunskoj i na dodatnoj nastavi – vole biti u školi.

Nije li to primjer „škole za život“ kojoj težimo?

■  NA SATU LIKOVNE KULTURE

…………………….

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | https://sites.google.com/site/prvibsvetanedelja/  | UHURN Zvono

………..

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.