IZ IZVRSNE UČIONICE ■ 100. ■
Doživjeti stotu
objavljeno: 12. svibnja 2022.

Ovo je moja stota kolumna. Doživjeti stotu za mene nije bila prava gnjavaža u životu. Baš, naprotiv – pisati o tomu što se događa iza zatvorenih vrata jedne učionice za mene je užitak, ponekad i i terapija. Nekad mi se čini da bih eksplodirala da dio svega što iz škole donesem ne prenesem na papir.

Dragi Lastane, jesam li normalna? Uživam u slobodi pisanja onako kako ja vidim stvari pa sam, eto, osim zvijezde svoje kuhinje, postala i zvijezda svoje kolumne.

Dogovoriti posao sa Školskom knjigom bilo je lako – pitala sam ih zanima li vas, rekli su – piši.

Kada su me tijekom najstrože izolacije pitali bih li pisala svoj dnevnik iz izolacije, pristala sam, ali pod uvjetom da pišem dok se ne vratimo u učionice. Sve bi drugo za mene bila kapitulacija.

Svaki dan oko 14 sati slala sam svoj dnevnik uredniku, a poslije sam od mnogih čula da su svakodnevno čekali objavu pitajući se:

„Što je bilo dalje?“

Inspiraciju sam crpila iz jedne veze koju ni nastava na daljinu nije prekinula – to je veza između mene, mojih đaka i naravno – mojih troje đaka kod kuće.

Oni su važni i ulagati u njih je važno jer kad mi odemo, oni ostaju i jedino vrijeme koje imamo je – sada.

Jednom mi je moja učenica Zara napisala: „Učiteljice, vi ste nas toliko toga učili, žao mi je što vas nisam malo bolje slušala.“ Zna se na kojoj adresi stanuje iskrenost. A iskreno su o mom pisanju za ovu jubilarku progovorile tri žene.

Iz svakog sam njezina teksta nešto naučila

Zašto volim Mariju Mapilele?

Osjećam se kao petašica, koja piše svoj prvi sastavak, ne znajući kako započeti, a učiteljica joj zabranila rečenicu kako je bio lijep i sunčan dan. Sada tvrdim da je dan, kad sam prvi put pročitala kolumnu Marije Mapilele, bio zaista i lijep, i sunčan, iznimno sunčan.

Andrijana ORŠULIĆ LAŠTRE, lektorica, Školska knjiga

Svaka me kolumna potpuno uvuče u njezin razred, živo mogu vidjeti i osluhnuti sve što se tamo radi, govori, raspravlja i stvara pa mi se često učini da poznajem sve njezine učenike, i nju samu.

Toliko mi je bliska!

Reforma je školstva iza nas ili je u tijeku, a nešto se i nastavlja…valjda!

Savjetujem sve odbore, stručne timove, oformljene skupine da uzmu u ruke kolumne Marije Mapilele zato što tamo piše sve.

Tamo piše što je bitno, što nebitno, tko je važan, tko nije, kako se rješavaju situacije u razredu, kako usmjeriti učenike i razvijati njihove potencijale, na koji ih način pustiti da sami traže rješenja, kako se kao učitelji nositi s izazovima koji su sve zahtjevniji, zašto nije dobro robovati formi, kako ostati (i postati) dobar učitelj… Marija Mapilele u svojim kolumnama jasno izriče širi kontekst onoga o čemu piše, a njezine su poruke iznimno snažne i istinite. Upravo u njima počiva niz jednostavnih rješenja za iznimno kompleksne probleme u našem obrazovnom sustavu. Višestruka je vrijednost njezinih riječi jer svaki učitelj može pronaći komadić sebe u njoj.

Čitajući ono o čemu piše, nerijetko sam joj zahvalna osjećajući kako progovara u ime svih nas.

Često me njezine riječi opuste, zagrle i gotovo uvijek zabave. Rekoh – sve što treba našem sustavu (i kako treba), piše u kolumnama Marije Mapilele.

Iz svakog sam njezina teksta nešto naučila. I to je mnogo! Na tome joj želim zahvaliti. I baš svaki put čitajući njezin tekst pomislim kako bi bilo divno da, kad moje vlastito dijete krene u školu, uza se ima upravo jednu Mariju Mapilele.  

Kolumne su vjerni opisi školske svakodnevice

Silno se veselim svakoj kolumni, za mene je svaka od njih prava mala književna poslastica. Vjerni opisi školske svakodnevice, odlično dočarana atmosfera i uvjerljivo razrađeni likovi.

Draženka ROBOTIĆ, knjižničarka, Gradska knjižnica Samobor

U kolumnama nailazite na rečenice koje su istovremeno dubokoumne, a svima razumljive, tople i ljudske.

Marijini su tekstovi iskreni, pisani bez patetike i u njima ona, svakome tko ih čita,  nenametljivo otvara vrata svoje učionice.

Kao u svojim kolumnama, tako i u životu s Marijom uvijek znate na čemu ste.

Autentična i iskrena, učiteljica kojoj možete vjerovati jer zna što radi, a to što radi, radi svim srcem.

Dokaz da se izvrsna učionica ne događa slučajno

Kolumne su Marije Mapilele dokaz da se izvrsna učionica ne događa slučajno. Ona je uvijek rezultat sinergije koju stvara povjerenje koje učenici imaju u svoju učiteljicu i vjere koju učiteljica ima u njih.

Dinka JURIČIĆ, dugogodišnja urednica u Školskoj knjizi

Ta se sinergija s jedne strane hrani slobodom učenika da budu svoji, da samostalno istražuju ono što ih zanima, da o tome komuniciraju na načine koji ih vesele, da se vesele osjećajući kako nadrastaju svoje granice.
S druge strane, ta se sinergija hrani budnom pozornošću učiteljice koja prati reakcije svojih učenika, koja ih potiče, koja ih voli i veseli se njihovim rezultatima i promovira ih.

Rado čitam njezine kolumne.

Vjerujem da su mnoge učitelje nadahnule da preispitaju svoje interaktivnosti s učenicima te svoj odličan razred pretvore u – izvrstan.

■  Piše: Marija Mapilele, učiteljica razredne nastave ■  OŠ Bogumila Tonija, Samobor ■