IZ IZVRSNE UČIONICE ■ 82. ■
Drukčije su godine
objavljeno: 11. studenoga 2021.

Stanovništvo Republike Hrvatske tema je koja nas je dočekala po povratku s kratkih praznika i prisilne online nastave. Mislila sam da ću to obraditi za čas i bez puno objašnjavanja jer je popis stanovništva nedavno završio i to je nešto o čemu se priča, što je djeci blisko.

Čuli su za to, a možda i bili prisutni tijekom samog popisa ili gledali kako se ispunjavaju podatci na internetu. Za razliku od pojma županija i još manje župan, koji nerijetko u njihovim odgovorima promijeni ime u župnik, stanovništvo je Republike Hrvatske mačji kašalj.

  • Vi znate da se sada nešto popisuje, u tijeku je neki popis. – počela sam ja šumom, oni drumom. Gledaju me blijedo. Nastavljam da je to nešto što ima veze sa stanovništvom, vjerujući da znaju da se sada popisuje stanovništvo. Što se točno popisuje, već su se počeli objavljivati prvi podatci?
  • Pa popisuje se koliko je zaraženih, koliko je cijepljenih, necijepljenih, umrlih.

Iako to nije bilo ono što sam tražila, odgovor nije netočan. Popisuje se.

Pravo je veselje nastalo je kad smo se dotaknuli teme nataliteta, broja rođenih i umrlih. Iskreno su zabrinuti za budućnost Hrvatske. Jasno im je da će neke obitelji nestati „kao Ratkayevi“ (nedavno smo posjetili dvorac Veliki Tabor).

Očekivala sam da će iznjedriti neke nove pronatalitetne politike, no sve se opet nekako vratilo na isto. Ljudi su prije imali više djece, a danas jedno, dvoje ili nijedno zbog – korone. U prilog neimanju djece svakako ide i to što je:

„Hrana poskupjela.“ (Noa D.)

„Djeca su nemoguća.“ (Zara)

„Roditelji bi završili u ludnici.“ (Matej)

„Ljudi su danas malo lijeni i nekima se ne da odgajati djecu.“ (Laura)

„Zato što žene ne žele rađati.“ (Noa M.)

„Ne žele imati toliko veliku odgovornost.“ (Lara)

„Sve više košta pa bi i na djecu morali više trošiti.“ (Janko)

„Jer misle da je to previše posla – brinuti se za puno djece je teško!“ (Lara)

Čista je filozofija bio Nikolin odgovor i ja sam se zbilja zamislila nad njim. Na pitanje zašto ljudi danas imaju manje djece nego prije, on je odgovorio: „Zato što danas ima više stvari pa se ljudi više obaziru na te stvari!“

Jan D. misli da ljudi nemaju više djece zbog razmišljanja o tome hoće li imati više djece, dok iz Leonarda progovara starina i bogato, desetogodišnje životno iskustvo – ljudi nemaju više djece jer: „Drugačije su godine!“

Na pitanje bi li oni voljeli živjeti u obitelji u kojoj je puno djece, iskreno su odgovorili da im je u redu i ovako kako žive. Neki su čak specificirali odgovor i napisali: „Ne! Dovoljna mi je jedna napast!“(pri tome misleći na mlađu sestru), „Ne, jer bi onda roditelji kupovali svakome po malo pa bih i ja dobila manje!“, „Ne! Želim zadržati svoj mir!“ Ima, naravno, i onih koji čeznu za braćom i sestrama, neki toliko da su cijelu priču uključili i baku i djeda.

„Moji tata i mama ne žele imati još djece pa sam pitala baku i dedu“. I prije nego je djevojčica objasnila da je baku i dedu pitala da joj pomognu nagovoriti tatu i mamu na još jednog brata ili sestru, djeca su graknula.

„Baka i deda ne mogu imati bebu! To bi onda bila stara beba! Rodila bi se stara beba, a to je nemoguće!“ Dok smo se smijali zamišljajući staru bebu, jedan je dječak na pitanje bi li volio živjeti u obitelji s puno braće i sestara napisao: „Da! Jer bih onda osjetio kako je to živjeti s roditeljima!“

■  Piše: Marija Mapilele, učiteljica razredne nastave ■  OŠ Bogumila Tonija, Samobor ■