Novi stari Dan državnosti 30. svibnja pao je na subotu i bilo mi je žao ne spomenuti ga u školi. Sat razrednika ponedjeljkom bio je prva i idealna prilika za to.

Objašnjavati djeci od osam-devet godina da je 30. svibnja 1990. godine konstituiran prvi demokratsko izabrani višestranački Sabor, da smo zbog toga Dan državnosti prije slavili 30. svibnja, pa pomaknuli, pa sada opet vratili i da ne misle svi  kako je dobro što smo ga vratili, jer misle da je bilo bolje po starom, pa zato što misle drukčije, nisu došli na tu i tu proslavu nego su poslali izaslanike… Sve to bilo bi čisto gubljenje vremena.

A vremena za gubljenje nemamo.

Zato smo se zadržali na pojmovima država i Hrvatska. Kad sam ih pitala što je prvo na što pomisle kada čuju riječ Hrvatska nisu uopće dvojili.

Gotovo jednoglasno su rekli –

Hrvatska su ljudi.

Zadatak za njih bio je iz crvenoga i plavoga kolaža izrezati ljude u različitim pozama. Ostatak kolaž papira trebalo je bez dodatnoga rezanja iskoristiti i od svega zajedno na bijelu podlogu složiti kompoziciju – stvoriti neku priču u koju će udobno smjestiti te crvene i plave hrvatske ljude.

To su boje naše zastave.

Evo naše hrvatske [sliko]priče.

Hrvatska su ljudi. Oni su najvažniji. Ja sam od ljudi složila hrvatsku zastavu. [Matea T.]

Hrvatska je moja obitelj. To smo mama, tata, brat, sestra i ja. [Noa M.]

U Hrvatskoj se igramo pa se posvađamo. Pa onda dođe jedan veliki i napravi reda. [Noa D.]

U Hrvatskoj idemo na sladoled i na kavu, plešemo, igramo rukomet i skačemo na glavu. [Lara P.]

Dobri smo u svim sportovima… Mačevanje, košarka, rukomet, skok s motkom. Smislio sam i jedan novi sport: skok na drvo. Hrvati su izumitelji. [Janko P.]

U Hrvatskoj skoro nitko nema četvero djece. U mojoj Hrvatskoj ima. [Nika K.]

Veliki pomažu malima da narastu i podižu ih. I djeca opet idu u školu u Hrvatskoj. [Lana Š.]

Hrvatska je vodotoranj u Vukovaru. I ljudi koji trube kad im nešto nije dobro. [Nikol K.]

U Hrvatskoj možeš sve: plesati, pjevati, skakati na glavu u more… [Kalista M.]

U Hrvatskoj je dobro i ljudima i mačkama. [Azra M.]

Djeca nisu spretna s riječima kao pjesnik Drago IVANIŠEVIĆ u pjesmi Hrvatska, ali mi se čini da su na dobrom tragu. Hrvatska su ljudi i ono u riječi mnogo dublje od riječi.

Hrvatska

Ni brda nisu,
ni doline, ni rijeke, ni more,
ni oblaci nisu,
ni kiša, ni snijeg nije moja Hrvatska.

Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda,
Hrvatska je riječ koju naučih od majke

i ono u riječi mnogo dublje od riječi,
i ono dublje s Hrvatskom me veže,
s Hrvatskom Hrvata,
s patnjama njinim,
sa smijehom i nadom,
s ljudima me veže,
te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi
i kud god idem sa mnom je
Hrvatska.

■ Piše: Marija MAPILELE, učiteljica razredne nastave ■ OŠ Bogumila Tonija, Samobor ■