■ PETAK, 3. travnja 2020. ■ Čitam jutros veliku i burnu raspravu o ministričinoj tezi da učitelji razredne nastave ne komuniciraju izravno sa svojim učenicima. Pa se sad svi ljute, bune, opravdavaju, tužni su… Upozoravaju na 24-satnu dostupnost svojim učenicima i njihovim roditeljima oko pomoći, zadaća, podrške, utjehe… S druge strane slušam i priče roditelja koji su očajni, ogorčeni, ljuti pa i bijesni. Spominju dječju pravobraniteljicu i onu za ravnopravnost spolova. Kažu da neće više izvršavati „radne naloge“ koje im učitelji u neko doba šalju.

Katkad se osjećam kao Alisa u toj zemlji čudesa. Nisam ni ljuta mama, ni ljuta učiteljica. Uopće nisam ljuta.

„Draga učiteljice, oprostite na kasnoj e-pošti. Tek sam sad sve završila. Davidu je sutra rođendan. Sve smo mu objasnili, no on je i dalje tužan jer ne može proslaviti s prijateljima iz razreda. Možete li mu, molim Vas, napisati nešto na razrednu stranicu i oprostite još jednom na smetnji. Hvala Vam od srca. Mama Ana“

„Draga gospođo Ana, razumijem da je tužan. Baš sam završila s postavljanjem zadataka na razrednu stranicu za sutra. Naravno da ću napisati nešto za Davida – ne palite računalo prije osam ujutro.“

U osam ujutro naslovnicu naše razredne mrežne stranice za današnji dan krasilo je Davidovo prekrasno lice. I poruka drugoj djeci da mu nacrtaju nešto ili snime video pa će učiteljica sve to spojiti u e-čestitku i staviti na stranicu da svi vide.

I tako…

Osim toga, ne plaćaju nam više smjenski rad pa je potpuno nebitno napravi li se nešto prije osam ujutro ili nakon 22 navečer. Može i bez smjenskoga rada.

Radit ću najbolje što mogu, ondje gdje jesam s onim što imam. Osim toga, ono što ne plaćaju, nikad nisu i nikad neće, ionako se ne može platiti i oku je nevidljivo.

Davidu u čast i kao poklon za njegov deveti rođendan danas putujemo u grad koji je opisao u svojoj zadaći.

„U mom gradu Igricogradu sve je bilo kao u videoigricama. Zgrade su kao u Minecraftu. Nazivi ulica napisani su na ekranima. Na izlozima su trgovina reklame za videoigre. U svim parkovima postoje PS4 i PC da se svi mogu igrati. Moje omiljene igrice izrađuje Janko Pospanko. One nisu izlazile često zato što je Janko bio pospan. Dosjetio sam se da bismo nas dvojica mogli skupa izrađivati igrice. Brzo smo se dogovorili oko svega. Od tada su videoigrice izlazile redovito.

• 

• 

• 

■ Piše: Marija MAPILELE, učiteljica razredne nastave ■ OŠ Bogumila Tonija, Samobor ■