IZ[VRSNE] UČIONICE [01]
Durica u štrajku
objavljeno: 22. siječnja 2020.

U nekom ludom trenutku pomislila sam: „Joj, da sam im barem umjesto Durice koju ionako stalno čitaju dala Pinokija! Kad već imaju toliko vremena – da ga pročitaju kako treba.”

Kako se onoj riječi na š nije nazirao kraj, odlučila sam im e-mailom poslati pitanja za lektiru.

Mogli su izabrati jednu od pet ponuđenih opcija – koja im najviše odgovara:

♦ Lektira iz papirnate vrećice [ prednju i zadnju stranu vrećice oslikati likovima, bočno ispisati vrijeme i mjesto radnje, u vrećicu staviti pet predmeta s pomoću kojih će ispričati priču o Durici ];

♦ Duričina abeceda [ pronaći po jedan pojam iz knjige za svako slovo abecede i oslikati ga]; Duričin SMS [napisati SMS-razgovor između Durice i lika po izboru ];

♦ Durica u Samoboru [ zamisliti da je Durica došla u Samobor – kamo bi je odveli, što bi joj pokazali, kakve bi bile njezine reakcije] i Novi lik u priči [napisati priču o Durici u koju će uvesti novi lik ].

Učiteljica Durica

Kad smo se vratili u školu, zatrpali su me lektirama. Neki su čak napravili svih pet prijedloga! Jedni jer su baš tako htjeli [višak vremena], drugi jer nisu shvatili da treba odabrati jednu od pet ponuđenih opcija [manjak koncentracije].

Bilo je odličnih radova, a jedan bi i Duricu izuo iz onih njezinih prevelikih štiklica.

Durica: Bok, Bibi!

Bibi: Bok, Durice!

Durica: Što radiš dok traje štrajk?

Bibi: Ništa, dosadno mi je. A ti?

Durica: Isto se dosađujem.

Bibi: Imam ideju!

Durica: Koju ideju imaš?

Bibi: Dok učitelji štrajkaju, mi ćemo se igrati škole. Ja ću biti učitelj, a ti učenica.

Durica: Ne, neću! Možemo se igrati škole jedino ako ću JA biti učiteljica, a ti učenik.

Bibi: Dobro, ali učitelji štrajkaju. Ne moram u školu.

Durica: Dobro, ali JA sam učiteljica. Dajem ti zadatak preko poruke. Napiši lektiru dok škola ne počne.

Bibi: Hahahahaha. Ne moram napisati lektiru. Mi se samo igramo škole.

[ Jan FABEK ŠESTAN, 2. b ]

Priča o Durici, priča je o drukčijoj djeci – onoj koja mogu biti teška, onoj koja su „uvik kontra”. Biti pravi prijatelj znači ostati uz prijatelja čak i kad se ne ponaša onako kako bismo mi htjeli. Kad su me nakon povratka s prisilnih praznika zatrpali svojim kreativnim rješenjima, shvatila sam da je Durica zapravo bila idealna lektira. Durica se duri, griješi, smije, plače, viče, ustaje, pada, pokušava, ide dalje i bori se za ono u što vjeruje.

…………………………………………

Piše: Marija MAPILELE, učiteljica razredne nastave, OŠ Bogumila Tonija, Samobor

Marija Mapilele rođena je u Đakovu, živi i radi u Samoboru u Osnovnoj školi Bogumila Tonija kao učiteljica razredne nastave – mentorica. Nakon završenoga Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, studirala je novinarstvo i radila kao novinarka, redaktorica i urednica u Večernjem listu, Jutarnjem listu i Doktoru u kući. Godine 2008. aktivira svoju učiteljsku karijeru i tek tad otkriva koliko je nadahnjujuće, zanimljivo i blagoslovljeno raditi s djecom – stalno na izvoru njihovih urnebesnih ideja i nevjerojatnih mogućnosti. Čvrsto vjeruje da svako dijete može uspjeti i u svakome se trudi pronaći „ono nešto”. Nastavu organizira na različite načine, teško joj je sve što želi smjestiti unutar zidova jedne učionice. Pokrenula je Udrugu Sretno dijete, izdala zbirku dječjih anegdota „100 bisera iz dječjih glava”, vodi program znanstveno-kreativnih radionica Plavi bor u kojem sa suradnicima smišlja i provodi programe koji djeci približavaju kulturu, znanost i umjetnost na zabavan način. Na Školskom portalu u najnovijoj kolumni pisat će o dječjem svijetu i doživljajima iz svoga razreda – iz[vrsne] učionice.