Godine 2019. Kristina, Darko i ja odlučili smo se za uzbudljivi road trip po Jordanu. Plan je bio iznajmiti auto i napraviti krug po zemlji.

Let smo našli iz Budimpešte do koje smo stigli automobilom. Tradicionalno smo auto ostavili na čuvanom parkingu blizu aerodroma koji je povoljan i nudi transfer kombijem ravno do terminala. U povratku ih nazovete i za 15-ak minuta vas pokupe i prevezu natrag do parkinga gdje preuzmete auto za povratak kući.

♦ Okusi Ammana

Sletjeli smo u Amman, glavni i najveći grad Jordana. Amman se nalazi na sjeverozapadu zemlje, smješten na brdovitom području koje je prvobitno obuhvaćalo sedam brežuljaka, no danas se prostire na mnogo više brda zbog čega je poznat kao Grad Sedam Brežuljaka. Grad leži na nadmorskoj visini od oko 850 metara što pogoduje blagoj klimi, posebno tijekom ljetnih mjeseci.

Piše: Maja MAČINKO

Izabrali smo smještaj preko Airbnb platforme i prva dva dana proveli otkrivajući okuse zemlje. Budući da smo se odlučili za putovanje tijekom ljeta, iznenadila nas je vrućina. Temperature su prelazile 40 stupnjeva, a u nekim dijelovima zemlje dosezale su i paklenih 50 stupnjeva.

Ako me danas pitate koje se znamenitosti u Ammanu najviše sjećam, odgovor je – hrane. Za doručak smo redovito jeli Mana’eesh, tanke pogače premazane raznim preljevima, uključujući sir. Najčešći sir koji se koristi je akkawi, blagi bijeli sir, koji se topi prilikom pečenja. Također, probali smo Rukak, vrstu tankog hrskavog kruha, koji može biti punjen sirom i drugim raznim sastojcima kao kod nas za pite. Uz popularni hummus, falafel i shawarmu, Mansaf je nacionalno jelo Jordana. Sastoji se od janjetine, kuhane u fermentiranom sušenom jogurtu (jameed), poslužene preko riže s pečenim bademima i borovim oraščićima. Kad sve to nabrojim, ne čudi me da se najviše sjećam hrane – svako smo jutro išli s lokalcima u red za kruh koji se peče i čeka 15-ak minuta.

♦ Mrtvo more

Put smo nastavili prema Mrtvom moru, a tijekom puta smo prespavali u jednom od resort hotela uz obalu. Svi su hoteli opasani visokim zidovima i imaju svoje čuvare. Čak i prilikom dolaska u kompleks automobilom vaš će automobil biti pregledan izvana kako bi se osiguralo da je sve u redu. Kompleksi su slični, s bazenima i uslugom kao i na svim vrhunskim obalnim mjestima. Do plaže možete jednostavno prošetati.

No plaža je Mrtvog mora sasvim drukčija od onih na koje smo navikli. Mrtvo je more jedno od najslanijih vodenih tijela na svijetu s nevjerojatnom koncentracijom soli od oko 30 %. Ta nevjerojatna slanost omogućava vam da bez ikakvog napora plutate na površini, što je iskustvo koje se rijetko gdje može doživjeti. Mrtvo more nije samo zabavna atrakcija – njegova voda i blato bogati su mineralima poput magnezija, natrija, kalcija i kalija za koje se vjeruje da imaju ljekovita svojstva. Mnogi ovdje dolaze kako bi iskusili blagotvorne učinke na kožu i zdravlje.

Prije ulaska u more možete se koristiti posudama punih blata i minerala kojima se mažete prije ulaska u vodu. Naravno, i mi smo odlučile isprobati ovo iskustvo, ali nismo očekivale kako će se blato na ovim vrućinama topiti s naših lica, a voda je toliko slana da vas peku oči. Ipak, doživljaj plutanja u Mrtvom moru baš je kao što sam zamišljala dok sam o njemu učila u školi. Ujedno, Mrtvo je more i najniža točka na Zemlji koja se nalazi na kopnu. Površina se Mrtvog mora nalazi na približno 430 metara ispod razine mora.

♦ Biblijska mjesta

Jordan je zemlja bogate biblijske povijesti prepuna mjesta koja su imala važnu ulogu u kršćanskoj i židovskoj tradiciji. Tijekom našeg putovanja imali smo priliku posjetiti dva sveta mjesta.

Najprije smo se uputili prema impozantnoj planini Nebo koja se uzdiže iznad jordanskih krajolika. S vrha se ove planine pruža nevjerojatan panoramski pogled na Izrael i Mrtvo more. Prema Bibliji Mojsije je s ove planine vidio Obećanu Zemlju prije svoje smrti.

Nakon toga svratili smo do rijeke Jordan, svete rijeke, koja teče kroz Jordan i služi kao prirodna granica između Izraela i Jordana. Ova rijeka ima dubok biblijski značaj jer se prema Novom zavjetu Ivan Krstitelj koristio njezinim vodama kako bi krstio Isusa.

♦ Kampiranje u pustinji

Kampiranje u pustinji Wadi Rum posebno je iskustvo. Prije dolaska pretražila sam sve kampove i ponude koje imaju i našla sam maleni kamp imena „Bedouine lifestyle camp“. Pri ulasku u pustinju Wadi Rum javljate se na recepciji i upute vas do ulice i kuće koja je početna točka vaše ture. Sve su to većinom malene, obiteljski vođene agencije, i ustvari dolazite u nečiji dom. Srdačno su nas dočekali uz čaj i osvježenje dok smo obavljali formalnosti. Naš je automobil ostao parkiran ispred njihove kuće dok smo svoje stvari prebacili u vozilo prilagođeno za vožnju po pijesku i dinama. Naš nas je vodič proveo u unutrašnjost pustinje zaustavljajući se na nekim zanimljivim lokacijama. Naučili smo pisati arapska slova u pijesku, a Darko se čak i zabavio snowboardanjem po pješčanim dinama. Dan je bio ispunjen novim iskustvima.

Večer smo dočekali na vidikovcu uživajući u prekrasnom zalasku sunca. Naš je vodič pripremio čaj i vatru te smo se smjestili ukrug i opušteno razgovarali. Kasnije navečer vratili smo se u kamp gdje smo uživali u večeri, plesu i druženju. Posebno je iskustvo večeri bilo pečenje mesa na tradicionalan način nazvan zarb ili zarb saj. Ovaj postupak kombinira korištenje zemlje kao prirodne pećnice s upotrebom vatre kako bi se meso polako peklo rezultirajući mekim i aromatičnim jelom. Beduini su pripremili rupu u zemlji, postavili meso unutra te ju pokrili poklopcem i slojem zemlje kako bi zadržali toplinu i dim. Nakon nekoliko sati meso je izvađeno, otkopana je rupa, a mi smo uživali u ukusnom obroku.

Beduini u pustinji Wadi Rum nomadski su narod koji već generacijama živi u ovom prekrasnom pustinjskom krajoliku. Tradicionalno su poznati po svojoj sposobnosti prilagodbe te životu u surovim pustinjskim uvjetima. Njihov se način života temelji na kretanju između različitih lokacija kako bi pronašli vodu, hranu i stanište za svoja stada deva i koza. Polako prepoznaju priliku u turizmu te nude usluge poput ovih, no iako se modernizacija polako uvodi u njihov način života, beduinska zajednica i dalje čuva svoje tradicije i vrijednosti koje su ih definirale tisućama godina.

♦ Petra

Za kraj smo puta ostavili Petru u kojoj smo proveli dva dana. Petra je drevni arheološki grad smješten u Jordanu koji se smatra jednim od najimpresivnijih svjetskih arheoloških lokaliteta. Poznat je po svojim spektakularnim kamenim strukturama, koje su uklesane u crveni stijenski pejzaž, te po svojoj bogatoj povijesti i kulturnom naslijeđu. Ovaj je izvanredni grad bio nekad glavni grad Nabatejskog Kraljevstva koje je cvjetalo u razdoblju od 4. stoljeća pr. Kr. do 1. stoljeća poslije Krista. Nabatejci su bili vješti trgovci, a Petra je bila ključna točka na putu karavana koje su prolazile kroz pustinju.

Jedna je od najpoznatijih struktura u Petri je Al-Khazneh ili Riznica, veličanstveni hram uklesan u stijenu, koji je služio kao grobnica. Ova je impresivna građevina sada simbol Petre i jedna od najpoznatijih slika Jordana koju vidite na razglednicama. No osim Al-Khazneha, Petra je bogata brojnim drugim arhitektonskim čudesima uključujući amfiteatar, hramove, grobnice i stambene komplekse koji svjedoče o bogatstvu i složenosti nabatejske civilizacije.

Uopće si nisam mogla pojmiti koliko je taj kompleks velik: negdje oko 250 kvadratnih kilometara! To bi bilo kao da imate 50 000 nogometnih stadiona pred sobom. Druga važna stvar, koju ne vidite na slikama i razglednicama, količina je pasa lutalica kroz kanjon i kompleks koji tamo žive. Kada se uputite u posjet, ako ste ljubitelj životinja kao ja, svakako ponesite nešto hrane i koju bocu vode za žicaroše po putu. I da, u Riznicu se od 1977. godine ne može ući, no neka vas to ne razočara jer su neki manje poznati dijelovi kompleksa ionako impresivniji za vidjeti.

Petru se može posjetiti i danju i noću, a noćni posjeti nisu mogući svaki dan. Mi smo tempirali naš dolazak da vidimo oboje. Noćni je posjet potpuno filmski. Kanjon je osvijetljen samo blagim svjetlom lampiona koji gore. Tišina koja odzvanja, nevjerojatna je. Nakon tridesetominutne šetnje do Riznice čekaju vas tepisi po pijesku na koje se udobno smjestite i gledate predstave, lokalne plesove i slušate glazbu koju za vas sviraju uživo. A u pozadini je Riznica osvijetljena reflektorima koji mijenjaju boju u ritmu glazbe. Ovo mi je noćno iskustvo bilo posebno čarobno i doista sam imala osjećaj kao da sam lik u filmu Indiana Jones i posljednji križarski rat i da će samo odjednom dotrčati Indiana tražeći Sveti Gral.

I za kraj, otkrit ću vam i da je vožnja po Jordanu poprilično zabavno iskustvo. Pravila prometa uopće ne možete isprva shvatiti. U dvjema trakama po gradu oni ponekad imaju i četiri kolone, prednost ima onaj tko je hrabriji, komuniciraju trubama i pogledima, uz cestu je posvuda nebrojeno puknutih guma. Nakon dva dana u toj kulturi Darko se sasvim prirodno uklopio i usavršio u svim kaotičnim pravilima, kao da je tamo polagao vozački, pa smo čak i do aerodroma stigli na praznoj gumi i ne primijetivši. Vožnja je Jordanom sve samo ne putovanje od točke A do točke B, i svakako preporučujem jednu takvu avanturu prepunu nezaboravnih trenutaka.