Silno me veseli što su u udžbenike glazbene kulture uvrštene pjesme i skladbe Arsena Dedića. Sjajno je gledati kako se nova djeca zaljubljuju u te stare dobre pjesme koje imaju toplinu, blagost, ljepotu, melodioznost  i sve što pjesmu čini pjesmom.

„Himnu zadrugara“ naučili smo pjevati ove zime, a svaki put kad ju iznova izvodimo, razred postane jedan „Vlak u snijegu“. Veselili smo se pjesmi „Kad bi svi…“.

Kada je došla na red, nekako mi se u prvom slušanju učinila sporom.

Puštali smo nekoliko različitih verzija, a kad smo naišli na onu u izvedbi Malavizija Band Aida  iz 1991., shvatila sam da je, zapravo, to izvedba koja se meni najviše usjekla u pamćenje.

Ja se, naravno, sjećam i znam gdje sam bila ’91., a  i djeci se svidjela ta brza i vesela verzija iz neveselih godina. Od izvođača ne prepoznaju gotovo nikoga, a ja sam tužno brojala koliko ih više nije na svijetu.

Podijelili smo se u tri skupine – mogli su birati hoće li plesati, pjevati ili pisati novi tekst. Plesači su se bacili na smišljanje koreografije, pjevači uvježbavali izvedbu, a ja sam se s tekstopiscima bacila na smišljanje novih rima.

• 

• 

Dogovorili smo se da ćemo najprije odlučiti čega nam je dosta i koji ćemo problem riješiti prepjevom poznate Arsenove pjesme. Naravno, nije trebalo dugo misliti.

Kad bi svi ljudi na svijetu

baš kao sva djeca na svijetu,

o, kad bi svi ljudi na svijetu

odlučili da.

…

Da kažu svi mnogo je bilo

jer maski već dosta se šilo,

na svijetu već bolesti je bilo

sad dobro će bit’!

…

Kad bi svi ljudi na svijetu

baš kao sva djeca na svijetu,

o, kad bi svi ljudi na svijetu

odlučili da.

…
Djeco, pravila više ne vrijede,

grlite bake i dede,

Zoom više ne radi,

koroni je kraj!

…
I nema sad dva metra razmaka,

na redu je terenska nastava,

na izlete sad idemo zajedno,

stožer, baj-baj!

…

Dva i dva bit će šest,

tko je spor bit će vješt,

bit će to slučaj čest,

uvijek negativan test.

Od kina sad dignite zastore,

otvorite dvorane za vježbanje,

lopte nam i vijače dajte,

izolaciji je kraj!

…

Dva i dva (možda bi nam moglo)
bit će šest (ljeto koje stiže)

tko je spor (riješiti zauvijek),

bit će vješt (ovu stvar).

…

Kad bi svi ljudi na svijetu

baš kao sva djeca na svijetu,

o, kad bi svi ljudi na svijetu

odlučili da.

…

Kad bi svi ljudi na svijetu

od mržnje sad držali dijetu

i nikada igru ne završe

ne prekinu san.

…

Kad bi svi ljudi na svijetu

baš kao sva djeca na svijetu,

o, kad bi svi ljudi na svijetu

odlučili da.

■  Piše: Marija Mapilele, učiteljica razredne nastave ■  OŠ Bogumila Tonija, Samobor ■