Walt Disney je 1940. u nezaboravnom filmu Fantasya ispričao i priču o čarobnjakovom šegrtu, lijenom, a nadobudnom momčiću koji je natukavši čarobnjakov šešir na glavu odjednom imao više moći nego pameti, pa su stvari izmakle kontroli. 

Priča o čarobnjakovom šegrtu neodoljivo podsjeća na klince koji bacaju petarde. Čini im se da imaju moć jer jednim pokretom ruke doista na trenutak ovladaju prirodom: osvijetle nebo i izazovu zaglušujući prasak. Ali to je tek jeftin trik. Kupiš petardu i ona obavi čaroliju: nebo bljesne i zagrmi. Usput zasmrdi, preplaši ljude i životinje, katkad nekoga ostavi bez oka ili bez pola šake, izazove požar… 

Kad čarobnjak u bilo koje doba godine pogleda vedro noćno nebo vidi Velikog i Malog medvjeda, Kasiopeju, Cefeja, Zmaja, Žirafu i Risa. Zimi, okrene li se prema svjeveru, uz njih vidi Pegaza (krilatoga konja grčkoga junaka Perzeja) i Andromedu, kraljevnu koju je čudovište zakovalo za stijenu, a Perzej ju je spasio. Pogleda li prema jugu, na zimskome nebu vidi Blizance, s Kastorom i Poluksom,  dvjema najsjajnijim zvijedama koje su imena dobile po Ledinim blizancima od kojih je jednomu otac bio Zeus pa je bio besmrtan, ali se odrekao svoje besmrtnosti da bi ostao sa svojim smrtnim bratom… i oba poginula prije nego je zbog njihove sestre Helene izbio trojanski rat… Najveća slika koju čarobnjak vidi na južnom dijelu zimskoga neba je zviježđe Oriona, mitskog razmetljivca koji se hvalio da će poubijati sve životinje na zemlji, pa je boginja Gea, da bi ga u tome spriječila, morala poslati škorpiona koji mu je došao glave. Uz Oriona vidi i Velikog psa u kojem blista zvijezda Sirius, jedna od najblistavijih zvijezda na nebu, najbliža našemu Suncu. Lako je bilo biti čarobnjak u starome Egiptu i ako si promatrajući prirodu povezao pojavu Siriusa na nebu s početkom  godišinjih poplava Nila…

Vidite li razliku? Čarobnjakova je tajna u znanju, znanje je moć da se pronikne u tajne prirode, vidi i razumije ono što je na prvi pogled nevidljivo, uoči princip, predvide posljedice… Kad čarobnjak pogleda u nebo vidi milijunima godina dugu priču o prirodi i tisućama godina dugu priču o ljudima. Čarobnjakov šegrt pogleda u nebo i ne vidi ništa i ne čuje ništa. Mora baciti petardu da stvori bljesak i tutanj.

Eto, zato je predivno biti učitelj. Učitelji odgajaju čarobnjake, uče ih vidjeti nevidljivo, razumjeti principe i činiti čudesa. Čarobnjakovi šegrti su obični opsjenari koji prave buku i galamu,  a njihova moć prestane čim utihne eksplozija petarde. Čarobnjakovi se šegrti pojavljuju kad odgoj djece preuzme ulica.

Piše: Dinka JURIČIĆ