Prvi put čestitajmo si što nismo odustali iako nije uvijek bilo baš lako. Drugi put čestitajmo si na svemu što smo na tom maratonu naučili jedni od drugih.  

Robert Fulghum je prije tridesetak godina napisao knjigu Sve što trebam znati, naučio sam u vrtiću napisao je:

Sve što trebam znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću.

Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.

A evo što sam ondje naučio:

• Sve podijeli s drugima.
• Igraj pošteno.
• Ne tuci ljude.
• Svaku stvar vrati gdje si je našao.
• Počisti za sobom.
• Ne uzimaj što nije tvoje.
• Kad nekoga povrijediš, ispričaj se.
• Peri ruke prije jela.
• Pusti vodu u zahod.
• Voće i povrće je zdravo.
• Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi – svaki dan od svega po malo.
• Svakog poslijepodneva odspavaj.
• Kad izađeš u svijet, budi oprezan, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svog prijatelja.
• Ne zaboravi da čudo postoji: sjeti se one sjemenke u plastičnoj čašici – korijen je krenuo u dubinu, stapka u visinu, nitko ne zna zašto i kako. Tako je i s nama.

Sve što trebamo znati sadržano je negdje u tom popisu. 

I zlatno pravilo, i ljubav, i temeljna pravila higijene. Ekologija i politika, ravnopravnost i zdrav život.

Dugo mi se činilo će biti prilično teško nakon Fulghuma sažeti što smo mi to životno važno naučili djecu u školi. A onda mi je odgovor došao s najneočekivanijeg mjesta: s društvenih mreža! FB je prepun poruka kojima učitelji zahvaljuju učenicima što su bili dio njihova života i obasjavali ih svojom radoznalošću, svojim povjerenjem i ljubavlju. Učenici zahvaljuju učiteljima na strpljenju i ljubavi kojim su ih učili vjerovati u sebe i prerastati vlastite granice. I jedni i drugi ponose se dobro obavljenim poslom. Vesele se svim divnim iskustvima koja su stekli i novim izazovima za koje su sad spremni… I svi su tužni zbog rastanaka.

Dragi učitelji, cijele ste godine bili svijeća i umnožavali svoju svjetlost dijeljenjem,  prenošenjem plamičake vlastita ushita na svoje učenike. Svaki njihov budući uspjeh u životu – i vaš je uspjeh. Čestitajte sebi na tome. Budite ponosni na sebe. Zaslužili ste!

Za samo nekoliko mjeseci u školskim će vas klupama dočekati nove oči gladne vaše svjetlosti. Zato se ne zaboravite odmoriti, zakrpati stare rane, provjeriti šavove,  napuniti baterije…