To mu može silno koristiti da dobije dobre ocjene tijekom školovanja. A u stvarnome životu? Koristit će mu uglavnom u TV kvizovima. Danas nitko osim natjecatelja u kvizovima ne treba hodajuće baze podataka, imamo Google. Danas se traži nešto drugo: vještine planiranja, razmišljanja, generiranja novih ideja, kombirniranja, osmišljavanja konkretnih rješenja za konkretne probleme, surađivanja, prezentiranja… brze djelotvornosti. Traže se igrači za hackathone, a ne sudionici kvizova.

Najbolje ideje o tome kako dizajnirati poučavanje koje će uistinu motivirati današnje učenike i pomoći im da nauče sve što treba, već dvadesetak godina preuzimamo iz krupnog i uspješnog poduzetništva. Njih na nekoj višoj razini muče isti problemi kao i nas u razredu: kako motivrati ljude, kako ih navesti da neprestano uče, razviju svoje kompetencije, bljesnu svojim darovitostima ili kreativnostma, daju najbolje od sebe… Jedna od trenutno najpopularnijih ideja koja se velikom brzinom iz poslovnoga svijeta počela prelijevati  na fakultete i škole je – hackathon.

Hackathon je riječ nastala od riječi hacker (iznimno računalno potkovan zanesenjak) i maraton. Označava suradnički maraton koji taje 24 ili 48 sati bez prestanka, a timovima koji se natječu zadatak je da osmisle, računalno kreiraju i predstave najprimjenjivije rješenje za zadani problem. Organiziranjem hackatona uspješne firme jednim udarcem sređuju tri muhe: više-manje besplatno dođu do rješenja koje ih je mučilo, zaposle najbolje od najboljih (odaberu ne samo iznimno sposobne, nego i iznimno emocionalno inteligentne i suradljive ljude) te izazovu medijsku buku osiguravajući si na taj način odličnu reklamu.

Izvorno su hackathoni bili organizirani kao izazov u kodiranju, ali danas je sve više drukčijih (npr. glazbenih ili filmskih) hackathona. Princip je isti: timovi u zadanome vremenu moraju osmisliti i kreirati funkcionalno rješenje i prezentirati ga. Upravo zbog toga je hackathon savršeno primjenjiv didaktički izazov i u školama: problem se može rješavati kodiranjem, ali može se rješavati i komponiranjem glazbe, snimanjem filma ili videa, izradom nastavnog pomagala (npr. pametne ploče)… Samo je nebo granica idejama. Dakako, trajanje školskoga hackathona vremenski se treba prilagoditi dobi djeteta, vjerojatno je 12 sati gornja granica maratona za osmoškolce.

Iz izjava pobjednika nedavnih hackathona može se sastaviti cijela mala, pametna   metodologija rada na projektima. Evo samo jedan jedini, neprocjenjivo dragocjen hackathonski (i životni) poučak:

Napravi domaću zadaću: dobra priprema je dvije trećine posla.

1.  Razmisli o sebi i onomu u čemu si najbolji. U natjecanju će se tražiti da u kratkom zadanom vremenu osmislite i kodirate (ili komponirate, ili dizajnirate, ili konstruirate…), te prezentirate rješenje za neki problem. Ne moraš sve znati. Budi najbolji u onom u čemu si dobar, za ono u čemu znaš da nisi dobar – pronađi nekoga tko jest. Razgovaraj sa svima koji se namjeravaju natjecati. Pronađi ljude koji trebaju u svom timu baš onu vještinu u kojoj smatraš da si najbolji. Imaš vremena, kopaj, traži i uči u tome biti još bolji.

2. Kad se okupljate u tim, unaprijed razmislite o zadatcima, pametno podijelite poslove i nabrusite alate. Poslovi koji vas čekaju su:

• smišljanje ideja, brzo razmišljanje, odabir ideje koja vam se čini najvažnijom, detaljna razrada te ideje 
• kodiranje/komponiranje/dizajniranje/konstuiranje prvoga rješenja
• testiranje toga rješenja i njegova dorada
• dizajn usavršenoga rješenja
• uvjerljivo prezentiranje.

Koje će programe i alate pripremiti i ponijeti oni koji koji će najviše raditi na realiziranju rješenja? Ima vremena da potražite i iskušate još neke zgodne programe, alate, naučite još nešto novo što će vam koristiti na natjecanju. Učinite to. Tko će biti najbolji za brzinsko testiranje rješenja u nastajanju? Tko je najbolji da doradi rješenje? Tko će donositi teške odluke i presjeći kad se oko nečega ne slažete? Koga ćete odabrati da rasturi ocjenjivače sjajnom prezentacijom?

Još vam je jedna osoba silno važna: netko tko će vas buditi kad zaspete, smirivati kad se posvađate, donositi vam vodu, sokove, sendviče, čokolade, koji će vas požurivati, koji zna kako će   stvoriti neki dio opreme koji je krepao usred posla, nabrzaka nabavti nešto što ste zaboravili… Imate li takvu pouzdanu osobu u timu?

3. Razmislite o organizatoru hackathona i području iz kojega će biti zadani problem (biologija, zemljopis, kemija…) te razmislite o podatcima i gotovim materijalima koji će vam možda zatrebati. Sastavite popise, pripremite mape sa svime što mislite da će vam dobro doći. Prodiskutirajte o tome, dopunjavajte.

Domaću zadaću napravite navrijeme: noć prije hackathona treba spavati!

Kad se čovjek dobro pripremi za posao koji ga očekuje, onda je posao pjesma! Nema nepotrebnih nerviranja, možeš se zagrati…  I upravo je to najbolja moguća lekcija hackathona: napravi domaću zadaću, pripremi se. Ne idi na blef. Ne uzdaj se u sreću. Uspjeh ovisi o dobroj pripremi i pametno odabranim i složnim suradnicima koji imaju razne vještine potrebne za rješenje problema, a svaki je od njih spreman odgovorno obaviti svoj dio posla.

Piše: Dinka JURIČIĆ