Ta nam osoba ništa nije trebala reći, pročitali smo „između redaka“, iz neizgovorenoga, iz njezina ponašanja… kao u onoj prastaroj, nostalgičnoj pjesmi Franka Sinatre uz koju smo plakali slomljena srca.

U pisanome tekstu, međutim, nema takvih neverbalnih znakova koji nas usmjeravaju na ono što autor zaista misli, ali iz nekog razloga ne želi izravno reći. Ako nekritički čitamo, gutamo sve što je napisano naivno vjerujući da je poruka istinita. I zato smo danas, u fake news vremenima, u vremenu alternativih istina i medijskih manipulacija zapravo nepismeni ako ne znamo čitati između redaka. Problem je što se čitanje između redaka ne uči u školi. U školi se uči sasvim drukčije čitanje, ono kojim iz pisanoga teksta treba izvući informacije pomoću kojih se odgovara na pitanje ili rješava zadatak. A kako se uči čitati između redaka?

Gotovo je nevjerojatno da najbolju lekciju o čitanju između redaka nije napisao retoričar-komunikolog, nego dizajner. Boris Ljubičić je, naime, 1994. godine, u vrijeme Domovinskoga rata,  napravio nekoliko nezaboravnih plakata među kojima je bio i onaj o čitanju između redaka. Bile su zapravo dvije inačice toga plakata: jedna s tekstom na hrvatskome, a druga s tekstom na engleskom jeziku. Golemim, ali mutnim slovima pisalo je: Čitajte između redova.

Primjećujete li one četiri tanke nejednako duge, isprekidane, s desnim rubom poravnate crte između redaka? Tek kad ti je stalo saznati o čemu je riječ, tek kad se dovoljno približiš, otkriješ da nije riječ o crtama, nego o pričama: sićušnim slovima ispričana su potresna svjedočanstva vukovarskih prognanika.

Plakat Borisa Ljubičića na svoj nas način izaziva da učenike počnemo učiti čitati između redaka na primjerima nekontinuiranih tekstova: plakata, fotografija, grafikona, karikatura… Zašto bi možda bilo najzgodnije početi sa simplifikacijama Johna Atkinsona? Zato što je on okrenuo paradigmu: umjesto nas je pročitao između redaka i ponudio nam asocijacije.

Na svom genijalnom plakatu o modernoj umjetnosti, Atkinson nam je zapravo nehotice pružio jedan od mogućih odgovora na pitanje kako učenike naučiti čitati između redaka. Zašto od njih ne bismo tražili da mjesto copy-paste uradaka (npr. o umjetničkim pravcima dvadesetoga stoljeća) iz mora slova i tekstova izvuku samo čisti koncept i asocijaciju kao što je on učinio? Da odbace sve što je nevažno i nerazlikovno dok ne dođu do koncepta koji mogu vizualizirati jednim detaljem, jednom slikom ili jednom riječju… To je sjajan početak, zar ne?

Čitanje između redaka je intelektualna igra. Igra približavanja, uranjanja, razvijanja asocijacija, razmišljanja, zaljubljivanja… Darujte si ovo ljeto pogled na plakate Borisa Ljubičića, ilustracije Johna Atkinsona… Čitajte ih između redaka. Ne samo da ćete se sjajno zabaviti, nego ćete u sebi usput izazvati pravi vatromet kreativnih ideja za planiranje učeničkih aktivnosti u sljedećoj školskoj godini.