Dvogodišnjaci blefiraju. Petogodišnjaci izravno lažu, manipuliraju laskanjem. Devetogodišnjaci su majstori u prikrivanju. Do upisa na faks, lagat ćete mami u jednom od svakih pet razgovora…“ – veli psihologinja Pamela Meyer, autorica knjige  Liespotting.

 Ako svi i lažemo, ne lažemo na iste načine.

Krenut ćemo od laži za koje smo najsigurniji na svijetu da su istinite jer su dio nečega što nam se dogodilo, u čemu smo osobno sudjelovali, svjedočili i čega se dobro sjećamo. Kako takvo sjećanje može biti laž? Može, tvrdi psihologinja Elizabeth Lotfus, psihologinja koja proučava lažna sjećanja, točnije fenomen da se ljudi sjećaju stvari koje se ili uopće nisu dogodile ili se nisu dogodile tako kako ih se sjećaju.  

U svom slavnom TED govoru o varljivosti sjećanja, Elizabeth Lotfus objašnjava da su naša sjećanja selektivna, podložna manipulacijama i da uglavnom uopće nismo svjesni da su možda – lažna.

Postoje stotine knjiga o tome kako prepoznati kad nam netko ne govori istinu i uglavnom sve upozoravaju da se laž najbolje čuje – očima. Freud je zapisao: Nijedan smrtnik ne može čuvati tajnu. Ako su mu usne tihe, on čavrlja vrhovima prstiju. Riječi mogu zavesti i prevariti, ali govor tijela najčešće kazuje istinu.

Mislim da je najkorisniji savjet o tome kako ne nasjesti lažima ipak onaj Pamele Meyer. Ona, naime, kaže: Želimo biti bolji muževi, bolje supruge, pametniji, moćniji, viši, bogatiji… Laganje je pokušaj da se povežu naše želje i fantazije o tome tko bismo željeli biti, kako bismo željeli živjeti… s onim što zaista jesmo. Laganje je pokušaj da popunimo praznine u svojim životima.

Nemoguće je prepričati TED govor Pamele Mayer jer su njezini primjeri načina kako prepoznati lažljivce sjajno vizualizirani, pa svakako pogledajte video (ima titlove na hrvatskom). 

U loptanje istine i neistine uvjerimo se svaki put kad nam dođu dva učenika sa suprotnim pričama o istom događaju, kad nam dođu pravednim gnjevom ispunjeni roditelji koje su djeca uvjerila u svoju stranu priče…  Kad god se to dogodi, sjetite se da je laganje kooperativni čin i da laž nema apsolutno nikakvu moć samim tim što ju je netko izgovorio: njezina moć nastaje kad netko drugi počne vjerovati u nju.

Cijela je mudrost igre loptanja istine i neistine u tome da naučimo razlikovati tri lopte: loptu svjesnih (zlo)namjernih laži, loptu kozmetički uljepšane istine i loptu lažnih sjećanja. Igra se vodi tim loptama, a istina je uvijek negdje između bacanja.

Piše: Dinka JURIČIĆ