…ni posebno zahvaljivati. Pokušaš li im objasniti da radiš tako jer te veseli, jer to za teba ima smisla… samo ćeš im potvrditi da su u pravu kad te smatraju budalom.

Potreba za smislom zbog kojeg je vrijedno živjeti jedna je od temeljnih ljudskih potreba. Neopisiv osjećaj praznine zjapi u čovjeku koji sam sebi ne može odgovoriti na pitanja: Zašto ujutro ustajem? Kakvog smisla ima to što radim? Kakvog smisla ima to što mi se događa? Kakvog smisla ima moj vlastiti život? Bečki psihijatar i neurolog Viktor Frankl preživio je neopisive strahote, mučenja i poniženja u četiri najgora nacistička logora i ondje naučio da se u svemu može pronaći smisao, čak i u najgorim patnjama. Vlastito mu je iskustvo potvrdilo Nietzchevu misao da se onaj koji zna ZAŠTO može nositi sa svakim KAKO. Shvatio je da je upravo osjećaj smisla ključ koji nam pomaže da ostanemo normalni unatoč svemu što nam se događa. Bez vlastitih odgovora na pitanja o smislu života, čovjek je tek bespomoćna igračka okolnosti, tuđih odluka i ciljeva…

Japanci su razvili cijeli jedan filozofski koncept o onomu što život čini vrijednim življenja. Taj su koncept nazvali Ikigai (生き甲斐).

Koncept ikigai vrlo je praktičan jer se vrti oko četiri jednako važna pitanja. Prva su dva pitanja o sebi: Što volim raditi? Što umijem najbolje raditi?, a druga dva o svijetu u kojem živimo: Što je svijetu potrebno? Za što je svijet spreman platiti? Odgovori na ta četiri pitanja zapravo su promišljanja o našim strastima, misiji, zanimanju koje bismo trebali odabrati i životnome pozivu. Samo ako dobro razmislimo i o sebi i o svijetu u kojem živimo pa uskladimo svoje odgovore i sve to dobro složimo, živimo ikigai.

Jako dobra tema za razmišljanje, zar ne? Nije dovoljno željeti da nam djeca u životu budu sretna, treba ih naučiti da pronađu svoj IKIGAI. Kad pronađu svoj ikigai, sreća sama dođe.

Piše: Dinka JURIČIĆ