…ispunjavao svoje zadaće i svojim odgovorima opravdao ono što su učitelji u njega uložili. Kod najboljih učitelja ocjena je samo jedan od mnogobrojnih načina na koji učeniku šalju povratne informacije o napretku.

Većini roditelja silno je važno da im djeca imaju odlične ocjene pa peticu postavljaju kao cilj kojemu treba težiti. Često se ljute se i kažnjavaju dijete ako nije dobilo dobru ocjenu. U najgorim situacijama dovedu dijete do toga da se počne poistovjećivati sa svojim ocjenama, da ocjene postaju mjerilo kojim gradi sliku o sebi. Jedinicu takvo dijete počne doživljavati kao dokaz da je glupo. A jedinica to nije.  Jedinica jesamo pokazatelj da dijete nije dovoljno učilo i vježbalo, a to najčešće nema nikakve veze s glupošću nego s nerazvijenim vještinama učenja i nedovoljno razvijenim radnim navikama. 

Od škole treba očekivati upravo ono što joj i jest stvarni cilj: da tijekom procesa školovanja našu djecu oblikuje u funkcionalne mlade ljude s razvijenim svim onim kompetencijama kojima će uspješno voditi i svoj osobni, i svoj društveni i svoj poslovni život. Najbolji učitelji postići će taj cilj tako da pomognu svakome djetetu osvijestiti i razvijati svoje potencijale, dosegnuti svoj maksimum. Roditelje kojima se petice čine važnijima od takvoga cilja trebalo bi podsjetiti na onu staru židovsku poslovicu koja upozorava da pazimo što želimo jer bi nam se želje mogle ostvariti.

Možda bi na prvom roditeljskom sastanku na početku školske godine bilo zgodno roditeljima podijeliti ono legendarno pismo jednog singapurskog ravnatelja upućenoga roditeljima pred sezonu testiranja. Ravnatelj u pismu roditeljima poručuje:

………….. 

Svaki roditelj svome djetetu želi najbolje. Navedite roditelje da se zamisle i preispitaju svoje prioritete. Ako doista svome djetetu žele najbolje, onda će i sami doći do toga da je ono što mu ne smiju oduzeti puno vrednije od svih petica na svijetu. 

Piše: Dinka JURIČIĆ