Planiranje je razrada puta kojim idemo ka postavljenome cilju. Cilj nam je uglavnom isti: pomoći učenicima da na najdjelotvorniji način ostvare željene ishode učenja. Detaljno smo isplanirali aktivnosti, razradili vremenike, definirali kriterije praćenja i vrednovanja… Nažalost, sve svoje savršene planove možemo objesiti mačku na rep ako učenici odbiju surađivati, ne otvore se za naše riječi, ne uključe u ono na što ih pozivamo. Ako ostanu nemotivirani.

Sudbina planova temeljenih na očekivanju da će nas u razredima dočekati poslušni, disciplinirani, dobro odgojeni i visoko motivirani učenici iznimnih sposobnosti uvijek je ista: završe tako da su na kraju svi frustrirani i pod stresom. Ne mogu, dakle, uspješno planirati polazeći od pitanja što ja očekujem od učenika. Polazišno mi pitanje mora biti: Što učenici očekuju od mene? Samo ako ja ispunim njihova očekivanja bit će i oni spremni ispuniti moja. A što učenici zapravo od mene očekuju?

Očekuju da:

1. postavim jasne granice i pravila ponašanja (Ako to ne učinim ja, učinit će to učenici, ali po svojim kriterijima. )
2. budem ustrajna i dosljedna u zahtijevanju da svi poštuju postavljene granice i da svi svoja ponašanja usklade s pravilima (Ako razmekšavam granice i ne reagiram na neprihvatljiva ponašanja, to će učenicima biti signal da sam osoba kojom se može manipulirati i oni će to sigurno činiti.)
3. budem poštena i objektivna: da nemam svojih favorita u razredu, da nikoga nemam na zubu i da moja ponašanja i kriteriji ne ovise o mojim raspoloženjima  (Takva etičkih vrludanja strmoglavljuju moj autoritet kod učenika.)
4. osjete da ih uvažavam (Očekuju da ih ne ponižavam nepotrebnim objašnjenjima i besmislenim zadaćama, površnim slušanjem, nepružanjem brze i precizne povratne informacije za nešto što su rekli ili učinili, grdnjama ili uvredama. Ne očekuju da im ne dam jedinicu kad su je zaslužili, ali očekuju da im pritom kažem da mi je iskreno žao što sam to morala učiniti i da će me veseliti kad mi se jave da tu jedinicu što prije ispravimo.)

Učenici prihvaćaju da ih se vodi čeličnom rukom samo ako je ta ruka u mekim, toplim, baršunastim rukavicama. Oni zapravo vape za uzorima, modelima, osobama čija će ponašanja poželjeti preslikati, čije će riječi poželjeti slušati, čije će naputke poželjeti slijediti. Ako zaključe da sam osoba koja ispunjava njihova  očekivanja i oni će odlučiti ispunjavati moja. Uvažavanje učeničkih očekivanja ne znači ni podilaženje učeniku ni potcjenjivanje sebe. Uvažavanje učeničkih očekivanja samo je mudar i jednostavan način da do cilja na kraju godine svi zajedno stignemo živi, zdravi i uspješni.