Golema je razlika između pojednostavljivanja i otkompliciravanja.

Pojednostavljuješ odbacivanjem onoga što ti se čini suvišno ili nerazumljivo te parafraziranjem (prepričavanjem običnim, svojim, riječima ili postupcima) onoga što smatraš bitnim. Pri pojednostavljivanju najveći je problem – ishod, rezultat,  jer se do njega dolazi subjektivnim prosudbama razumljivosti ili nerazumljivosti, bitnoga ili nebitnog, valjanosti ili nevaljanosti… Pojednostavljivanjem, zapravo, stvaraš svoj subjektivni koncept. Zgodan je primjer toga problema „rekonstrukcija“ freske Ecce Homo Garcije Martineza iz 1910. godine koju je prije nekoliko godina izvela osamdesetodvogodišnja bakica Cecilia Gimenez u Boju, Španjolska.

Dobar primjer pojednostavljivanja predložio je svojim studentima Richard Feynman, Einsteinov suvremenik i kolega, jedan od najvećih fizičara dvadesetoga stoljeća.

OTKOMPLICIRAVAŠ raspetljavajući složeni koncept dok ne dođeš do njegovih sastavnica, principa, zakonitosti, procedura…, dok ne uočiš odnose među njima i uzorak koji se ponavlja omogućujući ti riješiš problem koji rješavaš, ali i da pretpostaviš rješenja za probleme s kakvima nemaš prethodnih iskustava. Otkompliciravanje služi da zaviriš u logiku koncepta i shvatiš ga. Odličan primjer otkompliciravanja su razni widgeti, na primjer oni za shvaćanje logike algebarskih izraza poput ovoga. Taj widget ne pojednostavljuje matemački izraz: on ga razlaže na strukture potrebne da uđemo u određeni način razmišljanja, uočimo koncept i shvatimo neku matematičku proceduru.

Ne pojednostavljujmo. Otkompliciravajmo. Učenici trebaju pojednostavljivati. Mi im trebamo samo pomoći otkomplicirati. Prvo UČENIKE naviknemo da sami POJEDNOSTAVNE onako kako je to predlagao Feynman, a zatim im poput widgeta POMOGNEMO OTKOMPLICIRATI – uočiti i razriješiti one konceptualne ili proceduralne nejasnoće koje sami nisu uspjeli razriješiti.

Piše: Dinka JURIČIĆ