Ovisi o tome koje asocijacije vežete uz „što više“ ili „što manje“, zar ne? Obično nema problema za što ćemo se odlučiti ako se treba odlučiti za količinu zdravlja, sreće, ljubavi, novca… ili briga, mučnih situacija, životnih tragedija… Međutim, kad je netko učitelj, dilema više ili manje prestaje biti privatna stvar jer djeluje na dizajn sata, a time i za motivranost učenika, njihova postignuća i ishode.

Samo je naizgled jednostavno odgovoriti je li bolji učitelj koji se čvrsto drži načela Što više, to bolje pa više objašnjava, pruža učenicima više informacija, upućuje na više izvora, zadaje više vježbi, postavlja više standarde… ili onaj tko se drži načela Što manje, to bolje pa manje objašnjava, reducira informacije, traži od učenika da sami pronađu izvore, da vježbaju samo one vještine u kojima su tanki, snizi kriterije da ih dostignu svi, a ne samo najbolji. U konačnici se uspješnost učitelja ipak mjeri uspješnošću njegovih učenika. Što to znači? Je li bolji učitelj koji u razredu ima državnoga prvaka u nečemu, ali istovremeno i pet učenika koji moraju na popravak… ili je bolji onaj koji nema državnih prvaka, ali je zaslužena prosječna ocjena svih učenika u razredu viša od trojke?

To je sjajna tema za razmišljanje u ovim ljetnim mjesecima kad već polako planiramo za sljedeću godinu i u mislima skiciramo dizajn svoga poučavanja.

Društvo za promociju znanosti i kritičkoga mišljenja 2013. prevelo je na hrvatski i objavilo sjajnu, doista sjajnu Ilustriranu knjigu loših argumenata Alija Almossawija. Na internetu je dostupan besplatni pdf na    http://temp.bitcro.com/temp03.pdf.

Istovremeno, riječko je sveučilište na svom portalu http://buraznanja.uniri.hr/ objavilo besplatni dodiplomski kolegij Uvod u psihologiju u kojem prof.dr.sc. Mladenka Tkalčić (uza sveostale teme) u svojim kratkim video lekcijama obrađuje i temu najčešćih loših argumenata. Na Youtubeu ćete pronaći njezine mini lekcije, npr. o argumentu autoriteta, argumentu većine, argumentu protiv osobe… 

Sjajna objašnjenja u Almossawijevoj knjizi i u mini lekcijama profesorice Tkalčić! Hoćete li radije čitati cijelu knjigu i pozabaviti se svim lošim argumentima ili ćete radije pogledati samo tri kratka videa o tri najčešća oblika loših argumenata? Kako tko, zar ne? Uvijek će biti onih kojima je u knjizi previše i onih kojima je u videu premalo. 

Upravo o tome mislimo kad dizajniramo svoj sat. Svaki učenik je priča za sebe i traži drukčiji pristup. Moj je cilj da svi stignu ondje kamo ih vodim. Hoće li mi to bolje uspjeti ako se pridržavam klasičnog dizajna sata o kakvom smo učili na kolegijima iz metodike ili ako strukturiram  svoj sat u obliku 4-5 mini lekcija od kojih ni jedna ne traje dulje od 2-3 minute te ako poslije svake mini lekcije slijedi pet minuta za brze, ciljane interaktivnosti s učenicima… da ih probudim, potaknem da misle, aktivno uče?

Odluku o tome hoćemo li se sljedeće školske godine pridržavati klasičnoga dizajna sata ili ćemo strukturirati svoj sat u obliku mini lekcija možemo donijeti pitajući se što je meni lakše raditi, ali i pitajući se što će u konačnici mojim učenicima omogućiti da ostvare najbolja postignuća. Ili se možda može i jedno i drugo?

Piše: Dinka JURIČIĆ