Kupimo, na primjer, još dvjestotinjak ukrasnih žaruljica jer nam se čini da onih nekoliko tisuća od prošlih blagdana neće biti dovoljno. Ne kitimo, naime, više samo bor u dnevnoj sobi, kao nekad. Navuklo nas i sad želimo lampicama okititi cijelu kuću izvana, obrubiti prozore, vrata, balkone, prekriti svako stablo i grm pred kućom… kao što to rade susjedi.

Iako smo inače normalne osobe, obuzeti predblagdanskom groznicom počinjemo vjerovati da ćemo iznevjeriti svoju djecu budemo li im pod bor stavili tople čarape i rukavice umjesto skupocjene igračke koju žele, ali za koju nemamo para. Spremni smo potonuti u najdublje mračne ponore minusa na tekućim računima samo da naše dijete ne  bude jedino u razredu koje ne ide na skijanje jer mu ga ne možemo  platiti.

Obuzetost predblagdanskom groznicom izaziva snažnu potrebu dokazivanja sebe pred drugima. Potrebno nam je da vjeruju da smo sretni, da nam ide životu.

Predblagdansko vrijeme doista nije vrijeme kad želimo slušati o umjerenosti. Ali ipak ću vas podsjetiti na mit o Dedalu i Ikaru. Dok je sinu Ikaru pričvršćivao krila koja je konstruirao za bijeg iz zatočeništva na Kreti, Dedal je preklinjao: „Radi što i ja, ne udaljavaj se od mene. Ne leti preblizu moru jer će ti morska pjena natopiti pera. I ni za što na svijetu ne leti previsoko da Sunce ne rastopi vosak kojim sam ih zalijepio.“ Ali Ikar se zanio…

Puno stoljeća kasnije, flamanski renesansni slikar Pieter Bruegel (stariji) mitu o Ikaru dodao je još jednu dimenziju. Naslikao je naime pejzaž u kojem ljudi idu za svojim poslom: ratari oru, pastiri čuvaju svoja stada, neki seljak pokušava uloviti ribu za ručak, trgovački brodovi vraćaju se sa svojih plovidbi… Slika se zove Krajolik s Ikarovim padom. A gdje je Ikar? Vidite li ga na slici? Upravo je pao, nad vodom leprša tek nekoliko pera. Nitko nije ni primijetio da je neki Ikar pao u more. Sjetite se te slike uvijek kad pomislite da biste morali učiniti nešto kako biste zadivili druge. Drugi ljudi žive svoje živote, kao na Bruegelovoj slici. Ne razmišljaju o vama. Svi smo mi, narode, Ikari.

Dakle, umjesto da se u ovo predblagdansko vrijeme ubijamo jurnjavom i stresom kako bismo kupili darove, opustimo se. Svaki dan je dar. Otvorimo ga. Veselimo mu se. Proslavimo ga i uživajmo u njemu dijeleći ga s onima koje volimo. Najvredniji darovi ne nalaze se u dućanima.  Nalaze se u srcu.

Piše: Dinka JURIČIĆ