Ali pogrešno bi bilo misliti da je to bila najteža intelektualna avantura našega odrastanja. Avantura traženje odgovora na pitanja Tko sam ja? U što vjerujem? Što želim raditi? bila je puno opasnija zbog oluja, gusara i zova sirena koje vrebaju dok brodeći kroz Skile i Haribde odrastanja tražimo odgovore.

Lako se bilo dovitljivom Odiseju oduprijeti ubojitoj zavodljivosti krilatih sirena, ljupkolikih nemani koje su predivnim pjevanjem odvlačile pozornost pomorcima na najopasnijemu dijelu plovidbe: između Skile i Haribde. Odisej je, naime, pravovremeno naložio svojim mornarima da ga čvrsto zavežu za jarbol, a sebi voskom začepe uši kako bi ostali koncentrirani dok ne isplove iz opasnih voda. Nažalost, danas su sirene puno dovitljivije nego u Odisejevo doba, i puno tehnološki jače: njihov zov neprestano dopire iz svih medija i nema kutka na svijetu kamo bi se dalo umaći…

U formativnoj dobi, dok se osobni identitet tek razvija, dijete svoju vrijednost procjenjuje oslanjajući se na vanjske izvore.  Odrastajući, naime, pokušavamo pronaći sebe. U početku to radimo tako da se poistovjećujemo s poželjnim uzorima iz svoje okoline. Počnemo s roditeljima, obitelji, tetama u vrtiću, učiteljicama… i sve teče glatko dok se ne umiješaju sirene i nametnu lažne uzore. Navedu na pomisao da vrijedimo zbog onoga što posjedujemo, a ne zbog onoga što uistinu jesmo.   

Zato s vremena na vrijeme postavite učenicima pitanje TKO JE TVOJ UZOR… u književnosti, u znanosti, u povijesti, umjetnosti… u svom najbližem okruženju… Na taj ih način navedite da počnu razmišljati i raspravljati i o vrijednostima izvan onih o kojima trube suvremene sirene: izvan konzumerskoga svijeta, zvijezda izniklih preko noći, bahatog razmetanja, grabežljivosti, nasilništva, nadmetanja, kruha bez motike, moći bez časti… Možda biste ih mogli potaknuti na projekt u kojem će otkrivati veličinu, hrabrost, plemenitost, ustrajnost, kreativnost… u naizgled malim, običnim ljudima oko sebe. Potaknite ih da budu glasnogovrnici dobrih uzora… Ohrabrite ih da se druže s ljudima od kojih mogu učiti kako rasti, sanjati i ostvarivati svoje snove. Osobni identitet ne dobivamo genetikom, moramo pošteno zasukati rukave da bismo ga izgradili.

Dug je put do toga da naučimo svoju vrijednost procjenjivati ne uspoređivanjem s drugima, nego uspoređujući sebe jučer i sebe danas. Neki uspiju, izgrade osobni identitet, znaju tko su i što žele u životu, pronađu sebe. Nažalost, mnogi nikad ne stignu do sebe jer zaglave kao netko drugi. Žive tuđe vrednote, imaju tuđa mišljenja, tuđe snove… a uopće toga nisu svjesni.

Najvažniji od svih učiteljskih i roditeljskih poslova je pomoći djeci da ne nasuču u plitkoj vodi,  da zarone u sebe, otkriju svoje potencijale, razviju ih i iskoriste za dobro sebi i svima nama.  

Piše: Dinka JURIČIĆ

…………………

Naslovna slika: Odisej i sirene; John William Waterhouse, 1891.