Dinka JURIČIĆ, urednica za cjeloživotno obrazovanje u Školskoj knjizi i motivacijska govornica... Uživa u učenju koje nikad nije bilo tako lako i tako izazovno kao danas. Internet koristi kao svoju osobnu golemu knjižnicu u kojoj joj je sve dostupno. Društvene su mreže njezina Agora. Sve što nauči dijeli dalje. Čvrsto vjeruje da se znanje množi dijeljenjem.
VOLIM UČITI, ALI NE VOLIM DA ME POUČAVAJU. [WINSTON CHURCHILL]
Tri O model
objavljeno: 13. prosinca 2016.

…ali još nisam spoznala tajne svjetlosti, niti sam dokučila nepoznanice tame. 

Moj najdraži učitelj je YouTube: sve zna, sve može objasniti na stotine različitih načina, dostupan je svugdje, u svako doba i – besplatan. Pomoću YouTubea sam lani učila arapski, a sad već desetak dana učim hebrejski. Ne kanim čitati svete tekstove na hebrejskom, želim samo upoznati jezik toliko da se u njemu mogu snaći: u nekoliko mjeseci uloviti melodiju jezika, naučiti tristotinjak osnovih komunikacijskih fraza i izraza te shvatiti osnovnu gramatičku strukturu jezika dovoljnu da mogu i samostalno izgraditi poneku rečenicu, ako poželim.

Svi tako radimo, zar ne? Kad nam je jasno ZAŠTO nešto želimo naučiti, onda odabiremo KAKO ćemo učiti. Moje KAKO prvo je definiralo što NE želim:

  • Neću tečaj koji počinje učenjem alefbeta jer će mi ubiti volju za učenjem.
  • Ne trebam tečaj koji davi gramatikom.
  • Ne namjeravam gledati nijedan video u kojemu je lekcija dulja od 5 minuta.

Tražim, dakle, kratke, zanimljive i korisne video lekcije za brzo učenje hebrejskog. Ovakve:

A još bolje ako su lekcije i zabavne kao ova:

Zašto sam vam ispričala priču o tome kako ja učim hebrejski? Zato što je i meni, iako imam 60 godina, internet naglavačke okrenuo način učenja i učinio ga sličnim načinu na koji naši učenici ŽELE učiti: pametno, kratko, brzo, zanimljivo i ciljano ono što mi treba…  Razmislimo li malo o tome, ne možemo se ne zapitati uče li naši učenici (digitalni urođenici) doista onako kako mi mislimo da treba učiti… Odgovara li način na koji ih poučavam načinima na koje oni ŽELE učiti?

Moja omiljena blogerica, Maria POPOVA na svom fenomenalnom blogu dala je (nehotice) najkorisniji savjet učiteljima na koji sam ikad naišla. Cijeli je u ovoj slici:

Model bismo uvjetno mogli nazvati 3O: objasni, osvijetli, očaraj.

  • 1. O: Oni koji objašnjavaju (explainers), trude se učeniku što jasnije i razumljivije prenijeti neke informacije.
  • 2. O: Oni koji osvjetljavaju (elucidators) povezuju djeliće informacija i kombiniraju ih tako da nam ih osvijetle iz kuta iz kojeg ih nismo promatrali, a koji je nužan da bismo doista shvatili koncepte.
  • 3. O: Oni koji očaravaju (enchanters) iskoračuju iz znanja u – mudrost. Oni od informacija i koncepata stvaraju kaleidoskop u kojem se stvarnost (ovisno o tomu kako ga vrtiš) prelama stvarajući – nove stvarnosti. Maria Popova se u objašnjavaju pojma enchanters poslužila analogijom s onom Schopenhauerovom izrekom o talentiranima i genijalcima: talentirani mogu pogoditi ciljeve koji drugi ne mogu pogoditi, ali genijalci vide ciljeve koje drugi ne mogu vidjeti.

 Oprimjereno lekcijom o brojevima i brojenju u tečaju hebrejskoga, 3O izgledaju ovako:

Vidite li u čemu je kvaka s motiviranjem? Ne bi mi palo na pamet učiti brojeve, niti bi me zanimao princip kako se grade brojevi na hebrejskome kad ne bih znala što će mi to. Učenje ne bi imalo nikakvog smisla i ne bih se mogla natjerati da to naučim… Ali naletjela sam na jedan tečaj u kojem je početno pitanje bilo: Kako da kažeš svoj broj mobitela na hebrejskom? I to je bio okidač za moju motivaciju. Sad kad trčim s psima, brojim korake na hebrejskom, pokušavam na hebrejskom zapamtiti brojeve mobitela i reći koliko je sati… Zašto, što će mi to? Jednostavno: zato što mi je to zabavno!

Razmislimo iskreno na trenutak o sebi kao učenicima. Treba li mi doista učitelj objašnjavati ono što imam u udžbeniku? Nije li bolje da svoje vrijeme iskoristi osvjetljavajući mi ono što ne mogu sama shvatiti? Nije li, ipak, od svega najbolje i najkorisnije da me OČARA otškrinuvši mi vrata u nove svjetove i pusti me da sve ostalo učinim sama – jer mi je to ZABAVNO?

Piše: Dinka JURIČIĆ