Mnogo je realnije, međutim, učenika smatrati mladom osobom s hrpom emocionalne prtljage s kojom se ne zna nositi…  pa zbog toga često svojim lošim odlukama i ponašanjem stvara probleme i sebi i drugima.

Kad uđemo u razred vidimo – učenike. Ne vidimo tužnu djevojčicu koja je sinoć saznala da njezina simpatija izlazi s drugom, ne vidimo učenika čiji je dragi djed teško bolestan, čija su roditelji prezaposleni jurnjavom za karijerom (i novcem) pa nemaju vremena za njega, učenika koji svakodnevno prolazi kroz mučne obiteljske drame, trpi zlostavljenjanje ili zanemarivanje, učenika čiji su nezaposleni roditelji nemoćni vezati kraj s krajem svaki mjesec pa očaj utapaju u alkoholu, zabrinutog učenika, tužnog, uplašenog, zbunjenog, ranjenog, punog pubertetskih kompleksa i problema… Učeniku koji tegli svoju golemu nevidljivu emocionalnu prtljagu doista ni najmanje nije stalo do onoga što ga ja kanim naučiti taj sat: ne sluša me, ne tiče ga se, ne čini ono što tražim od njega, ne mogu ga motivirati… Mogu ga natjerati da sjedi u klupi, ali ne mogu spriječiti da mu misli lutaju negdje daleko…

Upravo se takvim problemima u ovo doba godine bavi sjajni portal https://studyskills.com/ koji vodi Suzan KRUGER. Prije nekoliko dana objavila je članak jednoga učitelja koji opisuje trikove kojima na početku svakoga sata razdrma učenike. Riječ je o malim rutinama na početku sata, o nekoliko dragocjenih minuta u kojima navede svoje učenike da nakratko zaborave na svoje osobne probleme i uvede ih u zelenu zonu za učenje. Za svaki dan u tjednu ima posebnu temu i tih se tema drži cijele godine.

• Ponedjeljkom ispriča neku svoju šašavu (ne)zgodu koju je doživio tijekom vikenda. (Učenici vole male i zanimljive osobne priče svojih učitelja.)
• Utorak je dan koji započinjem mozgolomkom najčešće iz knjige Two-Minute Mysteries Donalda J. Sobola iz 1991.  Vrlo duhovite i domišljate mozgolomke možete pronaći i OVDJE .
• Srijedom je na redu raspravica potaknuta luckastim pitanjem Što biste radije? Na primjer: Biste li radije da vam na svakom prstu zaglavi po jedna bočica ili da vam noga zapne u kanti i da je ne možete izvući? (Pitanje jest budalasto, ali svaki se učenik neopterećeno može uključiti u takvu  raspravu, ne mora dokazivati kako je pametan, a može pokazati svoju duhovitost…)
• Četvrtak je dan za izazovne tražilice, zagonetke i optičke iluzije.
• Petak je dan za loše viceve. Onakve zbog kakvih će učenici poželjeti da ih prestanemo daviti vicevima i počnemo već jednom tumačiti gradivo.

Ideja s uvlačenjem učenika u zelenu zonu za učenje doista bi mogla biti zgodna i djelotvorna. Tih nekoliko minuta na početku sata neće pomoći učenicima da riješe svoje osobne probleme,  ali im  itekako može pomoći da zaborave na svoju emocionalnu prtljagu. Čekat će radoznalo ponedjeljke, utorke, srijede… da čuju što smo im za taj tjedan pripremili. Nasmijat će se. Vrlo brzo će shvatiti da se na taj način trudimo oraspoložiti ih iako nam to nije zadano planom i programom. Cijenit što im dragovoljno darujemo tih nekoliko minuta kako bismo im pomogli opustiti se i pripremiti se za sat. Prići će nam bliže, otvoriti se za učenje i dopustiti da ih dotaknemo onim što smo taj sat planirali poučavati. Kad nas sretnu nakon dvadesetak godina priznat će nam da su im te naše male priče najljepša školska uspomena…

Imate previše gradiva koje treba obraditi i premalu satnicu pa ne možete svaki dan odvajati nekoliko minuta za takvo uvođenje učenika u zelenu zonu za učenje? Probajte razmišljati drukčije: previše je gradiva i premala je satnica za kvalitetan rad s NEMOTIVIRANIM učenicima.

Piše: Dinka JURIČIĆ