Kad bi učenici doista pobožno slušali što im objašnjavamo, kad bi kotačići u glavi zujali od vrtnje dok razmišljaju o problemima pred koje ih postavljamo, kad bi doista marljivo i strastveno učili i sve znali kad ih pitaš… učiteljski bi posao bio pjesma. Hm, a zašto nije? Zato što stvarnost u kojoj živimo odgaja naše učenike šumom, a učitelji drumom.

Mi učitelji i mi roditelji uporno pokušavamo djecu odgojiti vrijednostima koje praktični život demantira. Učili bismo ih redu, radu i umjerenosti u sustavu kojim drmaju baš oni koji se ni rada, ni reda, ni umjerenosti nisu pridržavali ni dok su jačali svoju moć, ni kad su prigrabili vlast. Široko se i bahato osmjehujući iz luksuza kupljenog tuđim novcem, takvi našim učenicima poručuju:  

1. NEMOJ UČITI. Ne trebaju ti nikakve škole da bi zasjeo u Sabor. Čak ni vozačka škola. Ako ti baš treba diploma, kupi je. Ali ne treba ti: dovoljno je da znaš za koga i za što u kojem trenutku treba dignuti ruku. Jedino što stvarno trebaš naučiti jest da ni slučajno ne staneš na žulj ruci koja te hrani.

2. LAŽI I GLUMI. Neopisivo je mnogo načina na koje se može slagati, a svi su ti načini korisni. Možeš krivo svjedočiti držeći ruku na srcu, na Bibliji, na Ustavu. Možeš prešutjeti istinu, lažirati dokaze, glumiti da ništa ne znaš ili da sve znaš, da se svega sjećaš ili da si sve zaboravio, već prema potrebi. Odglumiš, na primjer, sinkopu. Možeš glumiti da nešto radiš… Ili još bolje: da znaš raditi to što radiš. Ništa ti se neće dogoditi ako ti leđa čuvaju oni kojima ne treba istina da bi upravljali zemljom.

3. NE KRADI, OTIMAJ! Nemoj se sramotiti time da ukradeš kikiriki ili sendvič. Ne šibicari, ako već kradeš, ukradi veliko: nečije radno mjesto, nečije samopoštovanje, nadu, budućnost, privatni život. Nema kazni za takve krađe. Ne zamaraj se otimanjem siće: opasnije je oteti nečiji dom nego oteti ničije šume, otoke, izvore pitke vode… Otimaj na veliko, tako je sigurnije da te neće kazniti: otmi na primjer glavni grad. Ili još bolje, dogovori se s ekipom, pa izbornim muljanjima otmite cijelu Hrvatsku. Ako netko zbog toga i bude kažnjen, to nećeš biti ti, nego kolateralne žrtve.

4. NE RAZMIŠLJAJ SVOJOM GLAVOM, ŠTETNO JE ZA ZDRAVLJE. Radi ono što svi drugi rade. Želi ono što svi drugi žele. Mrzi ono što svi drugi mrze. Ne strši i ne talasaj. Budi poslušan kupac i poslušan glasač i plaćaj porez. Od razmišljanja dolazi stres, od stresa bolest, a bolesnici samo opterećuju zdravstvo. Umjesto razmišljanja, idi u teretanu. Ili u šumu. Ili pij vitamin C. Ili vježbaj svaki dan tri sata kao onaj vremeniti gospodin maneken iz Utrina koji nikad nije imao gripu.

5. BUDI BAHAT I UŽIVAJ. Razmeći se šminkom: skupim stvarima, bijesnim autima, ludim avanturama, neobuzdanim provodima sa seksom i šmrkanjem, tučnjavama i plemenskim obračunima… Pokaži koliko vrijediš pokazujući koliko ti užitka može priuštiti lova koju imaš. Budi brand, trendseter, influencer… Kupi hvalospjeve u medijima. Plati paparazzima da te prate i pune tvoje profile na društvenim mrežama dobrim fotkama. Strastveno mrzi sve što je drukčije i što ne razumiješ. Skupljaj fanove. Neka se griju na tvojoj slavi i tvojoj lovi… i tvojoj mržnji, ništa te ne košta. Ne obaziri se na gluposti poput propisa, zakona, savjesti. Ništa se od toga ne odnosi na tebe nego na luzere. Oni koje putem iskoristiš, prebiješ, osakatiš, siluješ, pregaziš, ubiješ – sami su to tražili. Nisi ti kriv. Trebali su iseliti ako im ovdje nije dovoljno dobro. Nemaj drugih bogova i drugih autoriteta osim – sebe i svoga užitka.

Neopisivo je teško biti učitelj učenicima koji su toliko izloženi pomiješanim porukama da te više uopće ne čuju. Mi jedno, a oni u koje naša djeca gledaju – drugo. Kao u lošem braku. Ne može nama pomoći nikakva Škola za život. Ono što nama treba jest drukčija vrsta reforme: život koji neće biti protiv škole. Problem je samo što takav život koji neće biti protiv škole nije baš u interesu onima koji o tome odlučuju.