Danas ih na tržištu ima u raznoraznim oblicima. Obiteljske, putne, velike, male, skupe i malo manje skupe. Ali, koje god odaberemo, bit će najbolje.

Izradila sam puno igara za svoje učenike.

Prije desetak godina se moja bivša ravnateljica iz moje bivše škole hvatala za glavu kad god bih joj prišla jer sam tražila njezino dopuštenje da crtamo po školskom igralištu. Pristala je (a što je drugo mogla?). Tada je nastala moja prva velika igra.

Zajedno s učenicima, koji su tada bili 4. razred, nacrtala sam veliko polje za igru „Čovječe, ne ljuti se“ (stručne osobe su naša iscrtana polja, kredom, obojile bojom za beton). Nabavila sam veliku spužvastu kocku, a na satu likovne kulture izradili smo si kapice jer su učenici bili figurice koje se kreću po „ploči“. Tada sam imala 18 učenika – 16 učenika je bilo 16 figurica, a dva su bacala kockice i „pomicala“ figurice. No, uvijek ima mjesta za razne varijacije – važno je da svi sudjeluju.

Nakon nekog vremena vidjela sam da i kolegica iz predmetne nastave igra igru s učenicima 7. razreda. To mi je dalo dodatni vjetar u leđa.

Znači, dvorište je „riješeno“. Hajdemo sad u učionicu!

■ Izradila sam (davno) igru s konjima za svoju kćer koja ih je obožavala u jednoj od faza odrastanja. Igru sam objavila na jednom forumu. Davno je to bilo i nisam tada ni razmišljala o autorskim pravima pa se nisam nigdje potpisala. I sad ju često srećem po raznim stranicama. Drago mi je da se ljudima sviđa. Moja ju je kći obožavala, a i moji učenici također.

■ Imamo i igru koju sam izradila za obilježavanje STOTOG DANA ŠKOLE. Naravno, toga dana je sve u znaku broja 100 pa je i igra svojevrsna utrka – tko će prvi do stotog polja.

Društvene igre su nam se toliko ustalile u radu da su i učenici počeli izrađivati svoje inačice.

NAJDRAŽA OD SVIH UČENIČKIH RADOVA MI JE IGRA S TEMOM ŠUME STRIBOROVE.

Nakon obrade lektire učenik je tijekom vikenda, samoinicijativno, izradio igru. Igrači se kreću kroz začaranu šumu i moraju se čuvati guje jer tada gube pravo igre, ali, ako dođu na polje s Domaćima, igraju još jednom.

Društvene igre rabimo za uvježbavanje i ponavljanje gradiva. Radim ih i za matematiku i za prirodu i društvo te hrvatski jezik.

Učenike podijelim u četiri skupine, odnosno u četiri boje i svaka dobije magnetić kojim se kreće po igraćoj ploči.

Ovisno o gradivu koje ponavljamo, zadatke ispišem na papir te ih izrežem i stavim u manju kutiju. Učenik izlazi pred ploču, izvlači papirić i rješava zadatak. Ako je točno riješen, baca kockicu i kreće se po igraćoj ploči. Ako zadatak nije točno riješen, učenik ide na mjesto i igra sljedeća skupina.

Piše: Katica KONSTANTINOVIĆ, učiteljica, OŠ Nikole Tesle, Mirkovci