Katica Konstantinović već 15 godina radi kao učiteljica. Radi u Osnovnoj školi Nikole Tesle, Mirkovci. Iako je učiteljski poziv primarni, dvije je godine predavala matematiku u višim razredima osnovne škole. Dugogodišnja je volonterka, državna instruktorica i trenerica voditelja u Savezu izviđača Hrvatske. Ovo je najnovija kolumna na Školskom portalu – učitelji od listopada 2016. godine svake srijede mogu pratiti događaje iz simpatične učionice i prijedloge ove kreativne učiteljice.
KREATIVNI KUTAK UČIONICE
Jesen oko škole
objavljeno: 18. listopada 2017.

Jesen boji, jesen zlati, jesen žuti…

U moju učionici jesen ulazi s Vinkovačkim jesenima i tada ili odijevamo učionicu u detalje s narodnih nošnji, ili šaramo tikvice, ili šuškamo kukuruzovom šuškom.

Kad već lišće počne žutjeti i opadati, u učionicu nam ulaze ježići.

■ JEŽEVI OD LIŠĆA

Učenici trebaju prikupiti suhog lišća i nekoliko ga dana kod kuće prešati (list staviti između dva lista novinskoga papira pa pritisnuti svakog dana sve većom masom kako bi se osušili i izravnali).

Nakon nekoliko dana prešanja učenici donose listove. Iz tvrđega bijelog papira izrezat ćemo oblik ježeve glave. Potrebno je imati oči, njušku i usta. Na ostatak papira lijepimo listove (može i običnim ljepilom za papir iako ja najradije upotrebljavam ljepilo za drvo). Lijepimo jedan po jedan i tako formiramo tijelo ježa. Tako zalijepljeno lišće nastavit će se sušiti pa će se vrhovi početi uvijati poput pravih ježevih bodlja.

Kad se rad do kraja osuši, nažalost, moramo ga baciti jer listovi pucaju i ne možemo nikako svoj rad sačuvati u likovnoj mapi. Nasreću, jesen će opet doći pa će i ježevi ovim putem opet proći.

 

■ ČUDESNI LIKOVI

Jedne sam godine zamolila učenike da šetaju parkom i skupljaju listove različitih boja i oblika te da ih prešaju. Nakon tjedan dana donijeli su ih u školu.

Ja sam ponijela plutene čepove i narezala ih na tanje kolute.

Motivirali smo se pričom o čudesnim bićima, savili bijeli papir pred sebe te uz pomoć listova, plutenih koluta i ljepila oživjeli čudna bića koja su vrlo dugo krasila našu učionicu. Kada je došao trenutak za skidanje radova s panoa, bili smo tužni.

 

■ ZVIŽDUK S DVORIŠTA

Naša slavonska šuma puna je hrastova, a uz hrastove obično dolaze i žirovi te njihove kapice. A kapice su izvor velike zabave. Doduše, kako komu. Onomu tko ne zna svirati u kapicu, to može jako ići na živce. Pretraživala sam internet i jednom sam naišla na informaciju da je vještina sviranja u žirovu kapicu vrlo korisna u preživljavanju u prirodi jer jaki zvuk koji možemo postići puhanjem/sviranjem, unesrećenoj ili izgubljenoj osobi može spasiti život.

Za vježbanje je važno biti podalje od učionica kako ne bismo ometali nastavu, a poželjno je i objasniti učenicima kako nije dobro stalno i puno puhati jer bi im se moglo zavrtjeti u glavi.

■ OSLIKAVANJE ŽIROVIH KAPICA

Žirove kapice mogu izgledati predivno te ukrašavati učionicu ili se njima mogu ukrasiti „bumbačice“ koje upotrebljavamo za vješanje radova na pano učionice ili školskog hodnika.

Za početak je potrebno prikupiti dovoljno kapica. Učenici potom mogu bojiti unutrašnjost kapica flomasterima ili temperama. Kad sve kapice oboje iznutra, u svaku bi kapicu trebalo uliti ljepilo za drvo, i to u tolikoj količini da prekrije obojeno područje debljine barem jedan milimetar. Rado upotrebljavam ljepilo za drvo jer ono, kad se osuši, postane prozirno pa se kapice žira doimaju kao da su lakirane.

Proces sušenja ljepila traje oko 24 sata. Nakon sušenja kapice ćemo prilijepiti pištoljem na vruće ljepilo uz „bumbačice“ ili ih, takve, vesele i šarene, možemo ostaviti u zdjelici.

Moguće je, ako smo ih obojili u parovima, organizirati igru memorije pa će se učenici moći igrati te tražiti kapice jednakih boja.    

■ KESTENIJADA

Uz klasičnu aktivnost spajanja kestenja čačkalicama ili šibicama kako bismo složili nekakvo čudesno kestenjasto biće, kestenje možemo iskoristiti za igranje zanimljivih igara.

Svaki bi učenik trebao imati barem jedan kesten (što obliji, to bolji). Svi će učenici čučnuti u vrstu, jedan do drugoga, s kestenom u ruci. Nasuprot njima povučena je crta na udaljenosti od dva metra (Nije nužno! Ovisno o potrebi, udaljenost može biti i veća ili manja.)

Učenik, jedan po jedan, gurne kesten po tlu kako bi ga zakotrljao te odgurnuo ga što bliže označenoj crti. Dakako, kesten se ne ponaša poput lopte i on se kotrlja u svom smjeru. Zbog toga je ta igra napeta i smiješna u isto vrijeme.

Piše: Katica KONSTANTINOVIĆ, učiteljica, OŠ Nikole Tesle, Mirkovci

Iako joj je učiteljski poziv primarni, dvije je godine predavala matematiku u višim razredima osnovne škole. Dugogodišnja volonterka, državna instruktorica i trenerica voditelja u Savezu izviđača Hrvatske.