Kao nastavak na tu kolumnu, ovaj put ću pisati o igrama koje smo izrađivali dok smo bili učenici prvoga razreda.

Volim kad su nam ruke muljave i prljave. Da se to oprati, a uspomene i osmjesi na licu ostaju.

Ne sviđa mi se ideja naglašenog recikliranja samo u tjednu kad se obilježava Dan planeta Zemlje, pa štednja vode samo u tjednu kad se obilježava Svjetski dan voda i zato mi je jako drago što radim okružena kolegicama učiteljicama koje sa svojim učenicima recikliraju cijele godine. Jedna od takvih je učiteljica Petrunjela Krajačić, koja je pokrenula projekt imena „Mislim zeleno, čuvam Zemlju“. Puno joj se učiteljica pridružilo pa zajedno s učenicima izrađuju predivne uratke.

• Obožavam kad ni od čega napravimo nešto. Zajedničkim snagama.

Učenike sam zamolila da prikupljaju plastične boce (velike i male) i čepove, a ja sam u školu donijela zaštitne rukavice i akrilne boje.

EVO ŠTO SMO RADILI:

• KUGLANA:

Izabrali smo deset plastičnih boca podjednakog oblika i veličine. S rukavicama na rukama, u svaku bocu smo ulili malo mješavine akrilne boje i vode sa šačicom riže te zatvorili poklopac. Mućkanjem svih sastojaka dobili smo lijepu bocu u boji.

Nakon nekog vremena boca (kojoj smo maknuli poklopac) se osušila iznutra. Sipali smo u nju malo pijeska kako bi otežala pa se tako teže prevrtala.

Deset boca/kegli za kuglanje – spremne za igranje. Potrebna je još samo lopta.

• KRIŽIĆ – KRUŽIĆ

Učenici su prikupljali plastične čepove većeg formata (s boca mlijeka i/ili jogurta). Po pet čepova je potrebno jednako obojiti akrilnim bojama.

Iz likovne mape iskoristili smo sivi papir kao podlogu za igru, a polja smo napravili tako što smo ih omeđili srolanim novinskim papirom.

Igra „čepić – čepić“ je spremna za upotrebu.

• OBRUČI

Prikupili smo papirnate tanjure i spajali po dva. Unutarnji dio tanjura smo izrezali škaricama jer nam je potreban samo okvir. Dva smo okvira slijepili ljepilom za papir te dodatno stisnuli kvačicama za rublje kako bi se jako stisnuli.

Nakon nekog vremena obruči su bili spremni za ukrašavanje akrilnim bojama.

Dok su se obruči sušili, na kartonsku kutiju smo vrućim ljepilom zalijepili pet plastičnih boca (malih, od 2 dl).

Kad su se obruči osušili, igra je mogla početi. Boca u sredini „nosi“ 20, a ostale boce po 10 bodova. Svaki igrač baca pet obruča.

•  JAJCE U BOCI

Dok su prve tri radionice učenici više-manje mogli sami izvesti, ovdje sam trebala više pomoći kako se djeca ne bi ozlijedila. Škarama sam presjekla boce (presijecala nam na dijelovima gdje obično počinje naljepnica proizvoda). Oštre rubove sam obradila glačalom za rublje (moguće je oštre rubove boce spaliti upaljačem). Rupe na čepovima sam probušila aku-bušilicom.

Daljnji rad su učenici nastavili sami. Boce su bojili akrilnim bojama. Dok su se obojene boce sušile, komad užeta provukli su kroz čep i na kraju zavezali čvor kako se uže ne bi izvlačilo. Drugi kraj užeta stavili su u „žumanjak“ iz kinder jajeta.

Nakon što su se boce osušile, pričvrstili su čep. Cilj igre je ubaciti jaje u bocu, ali ne rukama.

Piše: Katica KONSTANTINOVIĆ, učiteljica, OŠ Nikole Tesle, Mirkovci

Iako joj je učiteljski poziv primarni, dvije je godine predavala matematiku u višim razredima osnovne škole. Dugogodišnja je volonterka, državna instruktorica i trenerica voditelja u Savezu izviđača Hrvatske.