Dok sam radila u bivšoj školi, taman je završila gradnja novih prostorija i svoje posljednje dvije godine u toj školi provela sam s učenicima u novoj zgradi, u novoj učionici. Novi ormari, podovi, pločice, umivaonik, veselo i lijepo, osim… vrata. Vrata su bila siva. Tužna. Baš su nekako odskakala od svega što smo imali u učionici.

Odlučila sam ih uveseliti. Ipak, moj pogled najčešće ide prema njima, dok im učenici uglavnom okreću leđa.

BAŠ JE BIO POČETAK ŠKOLSKE GODINE. Nakon veselja jer smo uselili u novi prostor, počela je jesen, a jedan od poznatijih predstavnika jeseni je strašilo.

I baš sam na internetu vidjela zgodnu ideju pa sam odlučila probati izraditi strašilo, odnosno pretvoriti vrata naše učionice u veselo strašilo.

Baš mi se svidjelo. Učenicima još više. Pozdravljali su ga pri ulasku u učionicu. Pričali s njim u vrijeme odmora. Svi smo bili ponosni na njega.

Ali, ne možeš nešto započeti i onda samo stati … Stiže zima. Strašilo odlazi. Poželjeli smo da nam u učionicu dođe Djed Mraz. Izradila sam većinu djedice od hamera u boji, a učenici su donosili paketiće vate.

Jaooj, i sad kad se sjetim vate i ljepila, odmah kišem. Kihala sam dva dana. No, isplatilo se.

U GOSTE NAM JE STIGAO DJEDICA. Mekane brade i brkova. Gledao nas je veselim očima dok smo marljivo rješavali zadatke, čitali i pisali.

MJESEC VELJAČA DONOSI MAŠKARE I VESELJE pa nam je u goste stigao veseli klaun s kojim se nismo baš dugo družili jer je nastupilo proljeće, a u proljeće se čuje veseli cvrkut ptičica s grana.

ŠKOLSKA GODINA ZAVRŠAVA, vruće je i svi razmišljamo o moru pa smo uronili do dubina u prekrasnoj podmornici. Na putu nas je pratilo jato veselih riba.

Ukrašavanje vrata nakon toga je postalo rutina. Vrata su postala sastavni dio našega razreda (a ne učionice!)

O ukrašavanju smo se dogovarali „u hodu“. Učenici imaju pregršt ideja.

Za obilježavanje STOTOG DANA ŠKOLE izradili smo si zavjesu od papirnatih lančića koje inače izrađujemo kako bismo okitili jelku.

Budući da su papirnati lanci krhki i lako se poderu, ulazili smo u učionicu i izlazili vrlo pažljivo pazeći da se niti jedna lanac ne prekine.

Jedne smo zime vrata pretvorili u veliki paket s mašnom na sredini.

Mogućnosti je puno. Važno je da se pri uređenju dobro zabavimo te razvijamo i potičemo maštu i kreativnost kod učenika.

Piše: Katica KONSTANTINOVIĆ, učiteljica, OŠ Nikole Tesle, Mirkovci

Iako joj je učiteljski poziv primarni, dvije je godine predavala matematiku u višim razredima osnovne škole. Dugogodišnja je volonterka, državna instruktorica i trenerica voditelja u Savezu izviđača Hrvatske.