Medijska pismenost - 5 do 12

KAKVI NAM TO „LIKOVI” PROPISUJU RECEPTE ZA ŽIVOT

Normalno je ono što je normalno svima?!

srijeda, 20. veljače 2019.

Zabrinjava kako nitko ne reagira i na sve češće neprimjereno pojavljivanje djece u informativnom TV programu. Neki sam dan krajičkom oka uhvatila jedan takav prilog u vijestima.

Normalno je ono što je normalno svima?!

Prilog je govorio o čovjeku, suprugu i ocu, koji je nastradao na radnome mjestu. Nije bilo dovoljno snimiti uplakanu suprugu, već se pred objektiv kamere postavilo i od boli shrvano dijete. Između jecaja govorilo je da će mu tata jako nedostajati. Strašno!

Uzori su, jednostavno, takvi. Uzor je i majka vlogerica koja na javnoj televiziji, gostujući u emisiji za žene, s ponosom ističe da su njezini videouradci s djecom režirani, da ih cenzurira, što svakako otkriva koliko je „brižna”. Dok voditeljica ističe kako je to odličan argument za sve „hejtere” koji se ljute što snima svoju djecu u autentičnim trenutcima. Ponovno poteškoće s logikom!

Kad sve to sagledam, teško mi je dokučiti tko je u toj priči najviše na gubitku – ta dječica od kojih jedno želi što prije odrasti da bi jednako tako snimalo videa i vodilo „savjetovalište za muškarce”, majka koja od vlastitog života radi predstavu za novac ili masa vjernih pratitelja tog i sličnih kanala koji guštaju gledati tuđe živote misleći da tako jačaju svoju roditeljsku kompetenciju. Ma što to bilo.

Smatram da je društveno opasno upravo postojanje te vojske pratitelja koja komunikaciju s vlogerima i infuencerima doživljava istinski prijateljskom.

Prate ih u svemu, oni su im idoli. Odgajaju djecu kako im se savjetuje u redovitim isporukama videa, jasno, ako stignu, između dva videa i pisanja komentara. A nije mala stvar što usput mogu pratiti i najnovije modne izričaje svojih vlogera idola. Što kad takav snimi video u kojem savjetuje da ne treba cijepiti dijete? I tako smo došli do još jednog argumenta zašto je to društveno opasno.

Iz toga konteksta dolaze naši učenici, pa nije nikakvo čudo što je mnogima domet zabave snimanje, distribuiranje i gledanje videa koji prikazuju stvarne životne situacije, ma kako strašne i tragične bile. Nedavno smo imali priliku gledati onaj u kojem učenik tijekom nastave provocira svoga profesora, dok se ostatak razreda smije. Smiješno je i zabavno gledati drugoga u nevolji, a manje je „ozbiljno”, jer sa žrtvom ne dijelite prostor i vrijeme. Sve se događa u nekom „drugom svijetu”, „drugoj dimenziji” – iza ekrana. Što je više gledatelja, odgovornost pojedinca je manja. Kako drugi, tako i ja!

Već smo uočili da je nedostatak empatije među djecom, mladima, ali i odraslim građanima – u porastu. Pa zar postoji nešto što je više od toga društveno opasno?!

Učiteljima je sve teže pronaći one prave odgojne postupke, a još im je teže uskladiti ih s onima koji se primjenjuju u obiteljima. Nije im lako nositi se ni s nemogućnošću da raskrinkaju brojne privide djetetove sreće i zadovoljstva, a takvih je privida sve više. Nemoć da pridonesu vraćanju dječjeg svijeta djetetu dovodi ih i do ravnodušnosti. Postaje nepodnošljivo svjedočiti tom neprimjerenom postupanju prema djeci, koji u „pomaknutim” glavama velikog dijela javnosti znače vrhunac ljubavi i roditeljske brige. Posebno kad imaš dovoljno znanja i iskustva pa možeš pretpostaviti sve probleme koje će učenik zbog toga ponijeti u život. Postaje nepodnošljivo biti dijelom licemjernog sustava u kojem mnogi primaju plaću da bi unaprijedili život djece, ali ne i svakog djeteta.

Ne pristajem na to da mi sadržaji koje smišljaju bezlični likovi bez ikakva pokrića nameću okvire u mojim životnim ulogama.

To treba naučiti i djecu, ali prije toga i roditelje.

Nadam se da će u školama zaživjeti svijest o važnosti ovih i sličnih tema te da će zaživjeti kroz međupredmetne teme. Umjesto da su nam korelacije na nastavi hrvatskoga jezika usmjerene isključivo na prirodu i društvo, što je desetljećima već „zacementirano”, možda bismo mogli, malo za promjenu, s jezičnim izražavanjem ili medijskom kulturom korelirati teme koje bi uključivale kontekst u kojem škola djeluje danas. Krenuti od toga konteksta pa održati jedan nastavni sat koji bi bio usmjeren na sljedeće – kako učeniku koji snima svog učitelja na nastavi, ili autentičnu nesreću prijatelja „diže” na YouTube kanal javno, objasniti da to nije normalan postupak?

Nasljeđujemo zadane obrasce i svoje živote nesvjesno oblikujemo prema njima. Često se radi svojih naslijeđenih obrazaca ne možemo potpuno uklopiti u neku životnu situaciju. On nam „smeta”, i baš kao što je slučaj i s Mary iz prvog teksta u nizu mojih posljednjih kolumni, predosjećamo da nešto nije u redu, da nam „netko” nameće neki obrazac ponašanja koji nam se ne čini normalnim. Zbunjuje nas kad utvrdimo da ih ljudi oko nas prihvaćaju bez pogovora.

Možemo se zapitati tko donosi odluke što je „normalno”, a što nije, i kakvi nam to „likovi” propisuju recepte za život. Što stoji iza njihova djelovanja, koji su im motivi i čime su inspirirani u javnom propagiranju „normalnog”. Možemo, ali uglavnom prešutno prihvaćamo sve što nam se servira. A servira nam se, i to putem medija, toliko toga istodobno, i to vrlo agresivno, da ne stižemo ni procesuirati.  

Ti sadržaji definitivno zadiru i u područje dječjih prava, krše dječje dostojanstvo i nemaju dobar utjecaj.

ŠALJU PORUKU da je sasvim u redu hodati s mobitelom u ruci, snimati baš svaku situaciju i objavljivati je javno.

MIJENJAJU MENTALNI SKLOP, jer postupno dovode do uvjerenja da je „normalno” ono što nije.

ODGAJAJU ČITAVE GENERACIJE RODITELJA koji se ionako ne mogu usredotočiti na roditeljstvo. A kako i bi, kad svoju djecu promatraju kroz objektive, a ne u živoj komunikaciji. NE DIJELE VESELJE ZBOG DJETETOVA NAPRETKA s najbližima u intimi doma, već javno i nadmeću se čije je dijete naprednije i zanimljivije.

 Trebamo reći STOP svemu i svima koji nas nastoje uvjeriti da je „normalno” da nešto što „nije normalno” vidimo – „normalnim”.

…………

Ljiljana STUDENI, učiteljica razredne nastave, mentorica

…………

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.

…………. 

Vezani članci
Školski portal: Kad misle da su me nadmudrili…

Kad misle da su me nadmudrili…

...katkad lažu preda mnom radi nekoga višeg cilja. Sve više…

Školski portal: Plan mjesta

Plan mjesta

… u našem gradu ima geometrijske oblike. Vidjevši ideju kolegice…

Školski portal: Geometrijska apstrakcija

Geometrijska apstrakcija

... i njihovim apstraktnim pristupima određenoj temi. Učenicima se iznimno svidjela pomisao…

5+ klub
Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Školski portal: Djeca shvaćaju i osjećaju svoj Vukovar kroz vrijeme

Djeca shvaćaju i osjećaju svoj Vukovar kroz vrijeme

Toga dana naši učenici ne idu…

Školski portal: Koliko je sati – igra memorije

Koliko je sati – igra memorije

Nema odmora, može jedna igra? Može.…

Školski portal: Logičke pogrešake koje mogu upropastiti esej

Logičke pogrešake koje mogu upropastiti esej

Naša blogerica, studentica pedagoškog fakulteta Katja…

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Nadahnjujući citati o učiteljima

Nadahnjujući citati o učiteljima

Dan učitelja, koji slavimo 5. listopada,…