Naučili su da uvijek i u svakoj prilici propituju autoritete, zauzimaju stav i iznose ga uz suvisao argument. Da traže istinu i da si dopuste reći kad je ne nalaze, da svaku temu sagledaju iz svih perspektiva koje im padnu napamet pa tek onda donesu stav. Da i taj stav mogu i smiju promijeniti ako ga poljuljaju nova iskustva i spoznaje, kojima uvijek trebaju ostaviti otvorena vrata.

Nebrojeno mnogo puta usmjeravala sam ih da i moje stavove pretresaju i da im budu na meti kritike. Kako će im biti dalje s time, ne znam. Ne znam ni koliko je u ovom trenutku poželjan takav pojedinac u društvu koje su preplavili poltroni svih vrsta, ljudi koji zbog svojih interesa pristaju na sve, i gluhi su i nijemi na neistine i licemjerje, ako bi ih inzistiranje na istini moglo izložiti i negativno se odraziti na njihove živote.

Vodim se uvjerenjem da je škola, uz obitelj, jedino mjesto na kojemu se može konkretno utjecati i popravljati negativnosti društvenoga konteksta. Moj je fokus stalno na tome, i kad god sam u prilici maksimalno se bavim međupredmetnim temama.

Neki smo dan na nastavi književnosti upoznali Shela SILVERSTEINA, američkog pjesnika, kantautora, glazbenika, strip-crtača, scenarista i pisca dječjih knjiga. Djela su mu prevedena na 20 jezika i prodana u više od 20 milijuna primjeraka.

Priče su mu prožete tugom, ali i utjehom. Daju nebrojene mogućnosti integracije sadržaja književnosti, medijske kulture i građanskog odgoja i obrazovanja te drugih međupredmetnih tema, npr. teme Osobni i socijalni razvoj.

Izvrsne su za razvijanje kritičkoga mišljenja i dobri predlošci za raspravu, dobar materijal za sve učitelje koji teže govoriti istinu u svojim razredima i koji ne kalkuliraju s njome.

•  Drvo ima srce / I drvo je bilo sretno, Shel SILVERSTEIN [The Giving Tree]

 Pripremajući se za priču Bilo jednom jedno stablo/Dobro drvo/Dobro stablo/Drvo ima srce [različiti su prijevodi], koju sam namjeravala obraditi uz film dostupan na internetskim stranicama, pronašla sam podatak da je priča zabranjena u nekim američkim državama te da su je određene struje proglasile nepoćudnom za djecu te se nije mogla pronaći, primjerice u knjižnicama Colorada.

Pročitala sam argumente koji su bili zastrašujući i apsolutno neosnovani, i to je bilo dovoljno da ne odolim izazovu.

Budući da je uistinu riječ o predivnoj i nezaboravnoj priči koja osvaja srca i djece i odraslih, a u što se svatko može uvjeriti kad pročita i pogleda animaciju dostupnu na internetskim stranicama, počastili smo se lijepim emocijama na izvannastavnom radu Medijske skupine.

NAKON GLEDANJA I INTERPRETACIJE, lijepim su rečenicama izrazili što su sve doživjeli i o čemu promišljali tijekom prikazivanja.

Učenicima sam nakon toga rekla da je priča zabranjena u nekim američkim državama i da me zanima mogu li pretpostaviti zbog čega bi je netko mogao zabraniti. Njihova zbunjena lica bila su mi neprocjenjiva poruka. Uglavnom su slijegali ramenima, a bilo je i nekoliko zanimljivih odgovora.

• Zato što nas odrasli ne žele rastužiti, uvijek nas štite od toga.
• Zato što dječak nije baš pokazao dobre osobine, bio je sebičan prema stablu, a odrasli ne žele da to utječe na nas i da i mi budemo takvi.

Izdvojila sam ova dva odgovora, jer nose i jednu poruku nama odraslima. Neću je objašnjavati. Nisam im rekla da je zabrana knjige bila obrazložena navodnim seksističkim sadržajem te mišljenjima da je opisana ljubav stabla prema dječaku, i kasnije odraslom čovjeku, proglašena neprimjerenom. Ne stoga što želim prikrivati istinu, već zato što su još premaleni da bi mogli shvatiti koliko svijet odraslih mogu deformirati određene manipulacije i problemi.

Nisu ni inzistirali doznati što je bio povod zabranama, samo su zaključili da će propitivati svako pravilo te da je razmišljanje svojom glavom važno za život u svijetu gdje se informacije i sadržaji šire brzinom munje pa tako i ono što je neutemeljeno i nesuvislo.

Učiteljice, zato treba dobro slušati kad se predstavljaju oni koji žele biti na vlasti. Jer na vlast mogu doći krivi ljudi, ako ne pripazimo prije glasovanja.

Ostali su kimali glavama i odobravali.

Sve im je jasno već sada, iako žive tek jedno desetljeće.

Baš poput priča Shela Silversteina, njihove reakcije prožmu me i tugom, ali i utješe.

Tugom jer uvijek mislim da smo mi odrasli zabrljali mnogo toga i ostavili im nepotreban teret, jer u određenim trenutcima nismo imali više hrabrosti za istinu.

Utješe me, jer vidim da su dobro posloženi i svoji. Samo da tako i ostane.

• Reportaža o kazališnoj predstavi za djecu „I DRVO JE BILO SRETNO” u režiji Renea MEDVEŠEKA
•  Priča je u hrvatskom prijevodu dostupna na Lukinu portalu OVDJE. 

…………

Ljiljana STUDENI, učiteljica razredne nastave, mentorica | OŠ Jelkovec, Zagreb 

…………

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.

………….